Jedan od biblijskih tekstova koji je široko pogrešno shvaćen i zloupotrebljen je Rimljanima 7:14-20.
“Jer znamo da je Zakon duhovan, a ja sam tjelesan, prodat u ropstvo grijehu. Jer ne razumem šta radim. Ne činim ono što želim, nego ono što mrzim, to činim. A ako činim ono što ne želim, slažem se da je Zakon dobar. Ali onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni. Jer znam da u meni, to jest u mom tijelu, ne prebiva ništa dobro. Jer sam sposoban da želim dobro, ali ne i da činim dobro. Jer dobro koje želim da činim, ne činim, nego zlo koje ne želim da činim, to činim. A ako činim ono što ne želim, onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.”
Šta tačno apostol Pavle kaže u Rimljanima 7. poglavlje? Ne može biti sumnje da je osoba koju Pavle opisuje u ovom odlomku u najjadnijem stanju. Izjavljuje da je tjelesan (ima snažnu unutrašnju sklonost grijehu), da je u stvari rob grijehu i da nije sposoban da čini ispravne stvari.
Oni koji su prihvatili ideju da je hrišćanski život stalna borba sa grijehom, sa čestim porazima, vole da citiraju ovaj odlomak. Po njihovom razumijevanju Pavle ovdje govori o svom iskustvu hrišćanina i u ovom pasusu opisuje normalan hrišćanski život – život u kojem grijeh neprestano dominira nad hrišćaninom i pobjeđuje ga. Da li je ta interpretacija tačna? Da li Pavle kaže: “Ja sam nesrećan čovjek, rob grijeha, živim pod stalnim porazom” – u stanju u kojem se, kad pokuša učiniti dobro, stalno nađe da čini zlo? Ovo je nedvosmisleno stanje čovjeka opisanog ovdje, u Rimljanima 7. poglavlju.
Ali, nevjerovatno mi je da bi bilo ko, ko razumije pobjedu koja je u Isusu Hristu, mogao vjerovati da se to odnosi na stanje hrišćanina koji se predao Bogu! Ovo nema nikakve veze sa tim da li osoba još uvek živi u fizičkom tijelu ili, da li je osoba još uvijek sposobna da počini neke prestupe. Pavle opisuje osobu čiji je uobičajeni način života kršenje zakona! Svaki put kada pogledam ovaj odlomak začuđen sam i uznemiren mišlju da bilo koji hrišćanin prizna da je ovo njegovo stanje. Nikada mi se neće nametati tako poražavajući način života i u potpunosti odbacujem taj lažni predlog!
Zašto oni tako potpuno zanemaruju ono što Pavle kaže u 8. poglavlju Rimljanima poslanice? Zašto to razdvajaju od izjave date u 7. poglavlju? Ohrabrujem sve bijedne, jadne, poražene hrišćane koji čitaju ovaj članak da pažljivo razmotre sledeće izjave apostola Pavla i znaju da iz ovog žalosnog stanja možete biti oslobođeni ovdje i sada.
“Jer oni koji hode po tijelu skloni su onome što je od tijela, a oni koji hode po Duhu onome što je od Duha. Jer ishod upravljanja po tijelu je smrt, a ishod upravljanja po Duhu život i mir, zato što je tjelesan um neprijateljstvo Bogu, jer se ne pokorava Božjem zakonu, niti je u mogućnosti. Stoga, oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu. Ali vi nijeste u tijelu, nego u Duhu, ako Božji Duh zaista prebiva u vama. A ako neko nema Hristov Duh, on nije Njegov. A ako je Hrist u vama, tijelo je zaista mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti.“ (Rimljanima 8:5-10)
Rečeno mi je da je razlog zbog kog zauzimam drugačije mišljenje o Pavlovoj izjavi u Rimljanima 7, taj što sam ekstremista i treba da zauzmem „srednji“ umjereni stav. Drugim riječima, za naše iskustvo je normalno da prihvatamo da hrišćanski život nije život pobjede nad grijehom, već da prihvatamo učenje o tom stalnom porazu od grijeha. Ovaj pretpostavljeni “srednji stav” koji spasenje čini toliko dvosmislenim i nesigurnim da ljudi ne osjećaju sigurnost u pobjedu je očigledno od đavola. Zbog toga se mnogi nikada ne mogu uzdići iznad etikete i razmišljanja „Laodikeje“. To je narod koji je stalno osuđen da sebe identifikuje kao “jadnog i bijednog, siromašnog i slijepog i golog”, koji se neprestano kaje, beskrajno žaleći se na svoje jadno stanje, a opet, po svojoj vrlo tragičnoj teologiji, nikada ne vide mogućnost da se uzdignu iznad toga! Po svojoj definiciji osuđeni su na to da budu zauvek bijedni i jadni, siromašni, slijepi i goli. Ovim stanjem koji su prigrlili priznaju da je nemoguće da vide ili da budu obučeni!
Osoba je gola jer nema Hristovu pravednost. Dozvolite mi da vam postavim pitanje: da li posjedujete Hristovu pravednost? Ovo je rješenje za golotinju Laodikeje! To je rješenje za očajno stanje u kojem mnogi vole da sebe definišu kao biće.
Da li posjedujete ovu pravednost? Ne mogu više da sebe tretiram kao “jadnog čovjeka!” Zašto bih se odricao blagodati Božje? Zašto bih trebao dozvoliti sebi nepristojnu lažnu skromnost koja poriče istinu da me je spasenje u Isusu Hristu izbavilo od zakona grijeha i smrti? Kad je čovjek oslobođen a ispovijeda da je još uvijek rob, on je lažljivac i sramoti onoga koji ga je oslobodio!
Neki su čak pokušali da sugerišu da dajem sebi slavu jer više ne priznajem da sam jadni grešnik. Iz nekog čudnog razloga odlučili su da to protumače kao da ja navodim da sam svojim djelima pobijedio grijeh. Ovo je čudan zaključak, jer ni u čemu što ja predlažem nije bilo ni najmanjeg nagovještaja koji bi trebalo da dovede do tog zaključka. Ovaj zaključak je posljedica predrasuda i razmišljanja koje ih navodi da prigovaraju svemu što se ne uklapa u njihovu paradigmu.
Priznajem da sam slobodan na slavu Gospoda Isusa Hrista i moga Oca Boga! Gdje sam rekao da je to zbog mog truda, mog držanja zakona ili moje sposobnosti? Trudio sam se da proslavim i zahvalim Isusu na onome što jesam! Zapravo, oni koji prigovaraju, obeščašćuju Gospoda zato što mjere ljude svojim učinkom, a ne da ih posmatraju kroz objektiv onoga što je Bog učinio u Isusu Hristu! Ali to je prirodno, jer legalizam nikada ne može prihvatiti pobjedu! Ko, mjeren zakonom, može reći – pravedan sam ? Niko od nas, ni jedan! Ali, sa njihovim pravno orijentisanim pogledom na spasenje, nikada, nijednog jedinog dana, ne može se reći: „Pobijedio sam“! Ovo nije moguće kada se čovjek mjeri prema svojim djelima, jer sa legalističkim, zakonskim pogledom na pravednost grijeh je zaboraviti, grijeh je lizati prste između obroka, grijeh je podići svoj glas, grijeh je ako vam na um dođe neprimjerena misao! Nikada ne možete ispuniti sve specifikacije i tako sve dok se Gospod ne vrati, vi ste osuđeni na religiju “O, jadan sam ja čovjek”.
Kako možete ikada pobjeći od Laodikeje ako neprestano priznajete da ste Laodikeja? Kada će se pokajanje završiti i postići pobjeda? Odgovor je nikada! Ovaj iskrivljeni način razmišljanja je toliko samodestruktivan da će, ako oni koji ga prihvataju ikada izjave da su oslobođeni iz sljepila, golotinje, očajnog stanja, prirodno početi da sebe osuđuju jer se usuđuju da misle da mogu pobokjediti. Na svijet gledamo različitim očima, i ne samo što se ne slažemo, već se i ne možemo složiti. Ja ne čitam Bibliju očima i teologijom bilo koje određene denominacije.
Za mene najveće pitanje nije šta su Džons i Vagoner rekli; ni izjave koje je Elen Vajt dala o nekom određenom pitanju. Čitam Bibliju i uzimam ono što vidim kao istinu. Ovo je ono što definiše moje razmišljanje i oslobađa me legalizma to je ono što me ispunjava radošću spasenja i ispunjava me zahvalnošću prema zadivljujućoj Božjoj blagodati!
Slava Bogu, više ne mogu biti vezan za tužnu, obeshrabrujuću, poraženu religiju. Iskreno mi je žao što mnogi od nas hodaju sa teretom grijeha vezanim na leđa kada su nam Hrist i oslobođenje tako blizu.
