Podgorica, Crna Gora
www.hriscanskamreza.net
info@hriscanskamreza.net
zdravkovucinic@yahoo.com

Pobjednički život u Hristu – smrt sebi, smrt grijehu, ispunjenje Zakona (Mi i Elen Vajt)

Elen Vajt je vjerovala u pobjednički hrišćanski život danas, i to isključivo kroz Hrista u nama. Ovo iskustvo pobjede uključuje smrt sebi, odnosno smrt grijehu, i ova smrt je iskustvo koje vjerni doživljavaju kroz Hrista koji živi u njima.

Prema Elen Vajt, kroz Hrista svaki grijeh i svaku grešnu sklonost treba nadvladati. Kroz Hrista, kako je Elen Vajt vjerovala, izgrađujemo karakter da bude kao Njegov i ispunjavamo Božji zakon.

„Hrist je u Svojoj ljudskoj prirodi razvio savršeni karakter, i taj karakter nudi da nam ga prenese“ (EGW, COL 311.4).

„Svojom ljudskom prirodom Hrist je dodirnuo čovječanstvo; svojom Božanskom prirodom bio je povezan s Božjim prestolom. Kao Sin čovječiji dao nam je primjer poslušnosti; kao Sin Božji daje nam silu da poslušamo“ (EGW, DA, p24).

„Hristov život je pokazao šta ljudska priroda može učiniti kroz učešće u Božanskoj prirodi. Sve što je Hrist primio od Boga i mi takođe možemo imati. Zato tražite i primite“ (EGW, COL 149.2).

„Postoji samo jedna sila koja može preokrenuti grešnika od grijeha u svetost – sila Hristova. Naš Otkupitelj je jedini koji može uzeti naše grijehe. Jedino On nam može oprostiti grijeh. Jedino On može ljude učiniti postojanim, i održati ih takvima” (EGW, RH, June 2, 1903, Art. A, par. 3).

„Dok je Hrist bio na Zemlji, kroz Svoja čudesa je pokazao da ima silu u potpunosti spasiti. Iscjeljujući bolesti tijela, On je pokazao da je sposoban uzeti grijehe iz srca“ (EGW, SJ 77.9).

„Dopusti Hristovom Duhu da te kontroliše“ (EGW, CCh 128.1).

„Drži oči uperene u Gospoda Isusa Hrista, i gledajući Njega bićeš promijenjen u Njegovu obličje“ (EGW, 19LtMs, Lt377-1904, par. 12).

„Vi ste jedno sa Hristom. On će vam dati blagodat da budete strpljivi, daće vam blagodat da budete vjerni, daće vam blagodat da pobijedite nemir, zagrijaće vaše srce Svojim slatkim Duhom“ (EGW, 2SM 231-232).

„Naš rast u blagodati, naša radost, naša korisnost, sve zavisi od našeg jedinstva sa Hristom i nivoa vjere koju upražnjavamo u Njemu. Ovdje je izvor naše moći u svijetu“ (EGW, 5T 48.1).

„Jedina odbrana od zla je Hrist koji prebiva u srcu vjerom u Njegovu pravednost. Ako ne budemo životno povezani sa Bogom, nikada se ne možemo oduprijeti bezbožnom uticaju samoljublja, samopovlađivanja i iskušenjima grijeha. Možda ćemo moći ostaviti mnoge loše navike, za neko vrijeme možemo se odvojiti od Sotoninog društva; ali bez vitalne veze sa Bogom, predavanja Njemu iz trena u tren, bićemo nadvladani. Bez ličnog poznavanja Hrista i neprekidnog zajedništva sa njime, prepušteni smo neprijatelju i na kraju ćemo prihvatiti njegovu ponudu“ (EGW DA 324.1).

„Hrist će uzdići i oplemeniti čovjekov um, čisteći ga od svake nečistoće, da bi mogao da cijeni ljubav sa kojom se ništa ne može uporediti“ (EGW, OFC 13.2).

„Nema izgovora za zavist, pronalaženje tuđih grešaka, ljubomoru, grijeh i bezakonje, jer je Hrist sve obezbijedio da onaj koji vjeruje u Njega kao svog ličnog Spasitelja bude spašen od grijeha. Hrist je došao da ukloni naše grijehe i da Svojim sljedbenicima u velikom obilju pruži Svoju blagodat da ne bi griješili. Mi ne živimo po tijelu, već po Duhu. Oh, kakvo je čudesno Božje sažaljenje, „Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko vjeruje u njega ne pogine, nego da ima vječni život.“ Bog je učinio Hrista velikim grijehom žrtvujući ga da spasi palog čovjeka. Svaki muškarac i svaka žena koja daje sebe Isusu da koriste Njegovu povjerenu sposobnost da bude radnik zajedno sa Bogom, svet je srcu Isusa Hrista. Sa njima je na poseban način identifikovao svoj interes. On kaže svima: „Ne dirajte pomazanike moje, prorocima mojim ne činite zla“ (EGW, 14 MR, 82.1).

„Rezultat jedenja ploda sa drveta poznanja dobra i zla pokazuje se u iskustvu svakog čovjeka. U njegovoj prirodi postoji sklonost ka zlu, sila kojoj se, bez pomoći, ne može oduprijeti. Da bi se odupro ovoj sili, da bi postigao onaj ideal koji u svojoj najdubljoj unutrašnjosti prihvata kao jedini dostojan, može mu pomoći samo jedna sila. Ta sila je Hrist. Saradnja s tom silom najveća je čovjekova potreba. U svim naporima obrazovanja ova saradnja bi trebala biti najveći cilj“ (EGW, Ed 29.1).

„Napredak hrišćanskog iskustva karakteriše sve veća poniznost, kao rezultat sve većeg znanja. Svi koji su ujedinjeni sa Hristom udaljiće se od svakog bezakonja. Kažem vam, u strahu Božjem, pokazano mi je da će mnogi od vas izgubiti vječni život jer gradite svoje nade u Nebo na lažnom temelju. Bog vas prepušta vama samima, „da bi te naučio poniznosti, da bi te iskušao i tako saznao šta ti je u srcu.“ Zanemarili ste Pismo. Prezirete i odbacujete svjedočanstva jer ukoravaju vaše omiljene grijehe i uznemiravaju vašu taštinu. Kada se Hrist njeguje u srcu, njegov karakter će se otkriti u životu. Poniznost će vladati tamo gde je nekad preovladavao ponos. Pokornost, blagost, krotkost, strpljenje, ublažiće hrapave osobine prirodno izopačene, bezobzirne naravi. Ljubav prema Isusu biće iskazana u ljubavi prema Njegovom narodu. Ona nije burna, nije grčevita, već je smirena, duboka i snažna. Život hrišćanina će biti lišen svakog pokušaja prevare, slobodan od svake izvještačenosti, lukavstva i neistine. Taj život je ozbiljan, istinit, uzvišen. Hrist govori u svakoj riječi. On se vidi u svakom djelu. Život zrači svjetlošću Spasitelja koji prebiva u vama. U razgovoru sa Bogom i u srećnom razmišljanju o nebeskim stvarima, duša se priprema za Nebo i trudi se da okupi druge duše u Hristovo naručje. Naš Spasitelj je u stanju i voljan je učiniti za nas više nego što možemo tražiti ili čak i pomisliti“ (EGW, 5T 49.2).

„Isus je pokazao svojim učenicima da će samo oni koji bi imali udjela u njegovom Duhu, i biti usredsređeni na njegov milosrdni karakter, biti obdareni duhovnom pronicljivošću i čudesnom snagom. Sva njihova snaga i mudrost moraju poticati od Njega“ (EGW, 3SP 246.1).

„Zašto onda nemamo više Svetoga Duha? Jer ne živimo u Hristu; jer ne jedemo njegovo meso i ne pijemo njegovu krv“ (EGW, RH, April 24, 1900. par. 8)

„Jedino Isus ima silu da nas spase od grijeha, da nas oslobodi od sile zla; sumnjati u Njega koji je položio svoj život za nas znači žalostiti i vrijeđati Oca“ (EGW, RH, February 10, par. 5).

„Nijedna nit sebičnosti ne treba da bude uvučena u obrazac naših života. Pri obraćenju, sebično “ja” umire. Pošto je prihvaćena istina, daruje se novi život nebeskog porijekla. Principi novog života treba da se unesu u svakodnevno iskustvo, i svaki čovjek mora težiti da razumije svoje mjesto u Gospodnjem djelu. Onaj ko je doživio novorođenje mrtav je za svoj stari grešni, samozadovoljavajući karakter. Njegovi životni ciljevi su promijenjeni. Za njega je rečeno: „Ako ste, dakle, vaskrsnuti s Hristom, tražite ono što je na Nebu, gdje Hrist sjedi zdesna Bogu. Mislite na ono što je na Nebu, a ne na ono što je na Zemlji. Jer ste umrli, i vaš je život sakriven s Hristom u Bogu. Kada se pokaže Hrist, naš život, tada ćete se i vi s njim pokazati u slavi. Usmrtite, dakle, ono što je zemaljsko u vašim udovima: blud, nečistotu, polnu požudu, zlu želju i lakomstvo, koje je idolopoklonstvo. Zbog toga dolazi Božji gnjev na decu nepokornosti… Ali sada odbacite sve ovo: srdžbu, gnev, zloću, pogrdan govor, a prostačke riječi neka ne izlaze iz vaših usta. Ne lažite jedan drugoga. Svucite staru ličnost i njena dela, i obucite novu ličnost, koja se obnavlja u spoznaji prema obličju onoga koji ju je stvorio.Tu više nema ni Grka ni Judejca, ni obrezanja ni neobrezanja, ni tuđinca, ni Skita, ni roba, ni slobodnjaka, nego je Hrist sve, i u svima“ (Kološanima 3: 1-6, 8-11) (EGW, 18LtMs, Ms 108, 1903, par. 12-13).

„Stalnom poslušnošću, oni koji su se ponovo rodili, oblikovani su za službu. Cjelokupno biće treba biti stavljeno u Božje ruke koje nas oblikuju, kako bi se moglo postići fizičko, mentalno i duhovno savršenstvo. Hrišćani treba da rastu do punog rasta muškaraca i žena u Hristu“ (EGW, RH January 14, 1902, Art. A, par. 9).

„Oni koji vjeruju u Isusa Hrista preobraženi su iz pobunjenika protiv Božjeg zakona u poslušne sluge i podanike Njegovog carstva. Oni su ponovo rođeni, preporođeni, posvećeni kroz istinu“ (EGW, SD 112.2).

„Jednostavna vjera omogućava vjerniku da sebe smatra zaista mrtvim grijehu a živim Bogu kroz Isusa Hrista našeg Gospoda. Mi smo spašeni blagodaću kroz našu vjeru, a to nije od nas; to je dar Božji. Ako bi pokušali da otkrijemo ta dragocjena obećanja mudrima ovoga svijeta oni bi nas ismjevali; jer „tjelesni čovek ne prihvata ono što je od Božjeg Duha, jer je to za njega ludost, i ne može to spoznati, jer to treba da se prosuđuje na duhovan način“ (1. Korinćanima 2:14) (EGW, FV 91.1).

„Gledajte u Isusa, posmatrajte Njegov karakter besprekorne čistote i posmatrajući ga, preobrazite se. Staro sebično “ja”, neposlušna priroda – umire, a Hrist živi u srcu. Čovjek se ponovo rađa sa novom prirodom… Svakodnevnim gledanjem na Isusa i nastojenjem da vježba Njegove vrline, njegova duhovna opažanja postaju jasnija i jača. Bog kaže: „Daću vam novo srce.“ (Ezekijel 36:26) Svaki učenik se može obnoviti u znanju i istinskoj svetosti. Otkup porobljene rase bio je Hristov razlog dolaska na ovu Zemlju. Šteta je što ljudska bića ne mogu uočiti sopstvenu slabost. Za žaljenje je što porobljavaju svoje duše samouzdizanjem do ispraznosti. Samo Hrist nas može osloboditi. A kad nas On oslobodi, zaista smo slobodni. Njegova moć razbija jaram ropstva koji veže čovjeka s velikim prevarantom, začetnikom grijeha. Ali koliko je onih koji ne žele da dozvole Hristu da razlomi njihove okove. Koliko ima onih koji ipak biraju da se drže ropstva grijeha. U Hristovo jevanđelje se istinski vjeruje samo kada se ono praktikuje. Vjera je opravdana djelima. Sebično “ja” se mora ukloniti; Hrist se mora pojaviti kao najveličanstveniji među deset hiljada, Onaj koji je sasvim ljubak. Kada se bezrezervno predaju moći tijela, uma i duše Spasitelju, “ja” više ne teži za vladavinom. Ono što je čovjeku danas potrebno jeste razapinjanje njegovog sebičnog “ja” i otkrivenje Hristovog života u njemu, nada slave. Tada će se ispuniti reči: „Vi ste svjetlost sveta.“ (Matej 5:14) Tada će se odgovoriti na molitvu: „Da svi jedno budu, kao ti, Oče, što si u meni i ja u tebi; da i oni u nama jedno budu“ (Jovan 17:21) (EGW, 17 LtMs, Ms 102, 1902, par. 9).

„Jeste li u Hristu? Ne, ako ne priznate da ste zabludjeli, bespomoćni, osuđeni grešnik. Ne, ako veličate i glorifikujete sebe. Ako u vama ima išta dobro, to se u potpunosti pripisuje milosti saosećajnog Spasitelja. Vaše rođenje, vaš ugled, vaše bogatstvo, vaši talenti, vaše vrline, vaša pobožnost, vaše čovjekoljublje, ili bilo šta drugo u vama ili povezano sa vama, neće formirati vezu jedinstva između vaše duše i Hrista. Vaša povezanost sa crkvom, poštovanje vaše braće prema vama, neće vam biti od koristi ako ne vjerujete u Hrista. Nije dovoljno vjerovati o Njemu; morate vjerovati u Njega. Morate se u potpunosti osloniti na njegovu spasonosnu blagodat“ (EGW, 5T 48.3).

„Kroz učešće u Božanskoj prirodi možemo ostati čisti i sveti i neoskvrnuti“ (EGW, Manuscript 94, 1893) (3SM 131.1).

„Hrist je podario svog Duha kao Božansku silu u savlađivanju svih naslijeđenih i stečenih sklonosti ka zlu i da Crkva primi pečat Njegovog karaktera“ (EGW, DA 671.2).

„Bog seže za rukom vjere u nama, kako bi je usmjerio da se čvrsto uhvati za Hristovo Božanstvo, da bismo mogli doći do savršenstva karaktera“ (EGW, DA p123).

„Svijetu nikada ne treba da pružimo lažan utisak da su hrišćani turobni, nesrećni ljudi. Ako su naše oči usmjerene na Isusa, vidjećemo saosjećajnog Otkupitelja, i svjetlost Njegove pojave obasjaće nas. Gdje god vlada Njegov Duh, tu nastava mir. Tu će biti i radost, jer postoji blago, sveto povjerenje u Boga. Hrist je zadovoljan sa svojim sljedbenicima kad pokazuju, iako su samo ljudska bića, da sudjeluju u Božanskoj prirodi“ (EGW, DA, p152-153).

„Nema sile u vama odvojeno od Hrista, ali je vaša privilegija da Hrist prebiva u vašem srcu vjerom, i On može pobijediti grijeh u vama, kada sarađujete sa Njegovim naporima“ (EGW, OHC, 76.5).

„Koliko njih obeščašćuju Hrista i pogrešno predstavljaju njegov karakter u porodičnom krugu! Koliko njih ne pokazuje strpljenje, toleranciju, oproštaj i pravu ljubav! Mnogi imaju svoje naklonosti i nenaklonosti i osjećaju slobodu da pokažu svoju izopačenu narav pre nego da otkriju volju, djela i karakter Hrista. Isusov život je pun ljubaznost i ljubavi. Da li mi rastemo u njegovoj Božanskoj prirodi?“ (EGW, AH 178.1).

„Postoji smrt koja je neophodna da bi se raslo u blagodati – smrt koju iskusimo kada smo sahranjeni sa Hristom u krštenju i ustajemo da živimo u novini života, ostavljajući po strani sve naslijeđene i stečene sklonosti ka lošem. …To je smrt sebi – željama i sklonostima koje obeščašćuju Hrista – koja je neohodna za rast u blagodati. Bog želi da imamo ovu smrt; jer to znači vječni život“ (EGW, 19LtMs, Ms50, 1904, par. 3).

„Moraš iskusiti smrt sebi, i moraš živjeti Bogu. „Jer ako smo vaskrsnuti s Hristom, tražite ono što je gore, gdje Hrist sjedi sa desne strane Bogu.“ Naše ‘ja’ ne treba konsultovati. Ponos, samoljublje, sebičnost, škrtost, pohlepa, ljubav prema svijetu, mržnja, podozrenje, ljubomora, zle pretpostavke moraju biti potčinjene i žrtvovane zauvijek…“ (EGW, 1T 705.1).

„Pravo hodanje u životu je kada naše ‘ja’ bude odbačeno i kada nastavimo da se potčinjavamo. Pavle je mogao da kaže: Svakog dana umirem. To je svakodnevno umiranje sebi u malim životnim stvarima, i to nas čini pobjednicima. Treba da zaboravimo sebe u želji da drugima činimo dobro. U mnogima se nalazi nedostatak ljubavi za druge. Umjesto da vjerno ispunjavaju svoju dužnost, oni radije traže sopstveno zadovoljstvo“ (EGW, CCh 80.2).

„Tvoje ‘ja’ mora umrijeti, i Hrist mora živjeti u tebi i biti u tebi izvor vode koja teče u vječni život“ (EGW, 2T 88.1).

„U svakom glasniku koga Gospod upotrebljava mora biti poniznosti, blagosti i skromnosti uma… Naše ‘ja’ ne smije da traži uvažavanje. Ne bi smjelo biti stremljenja da se bude prvi. ‘Ja’ mora biti sakriveno sa Hristom u Bogu. ‘Ja’ mora umrijeti i Hrist mora živjeti u duši“ (EGW, 1NL 128.3).

„'Ja’ mora umrijeti i Hrist mora živjeti u nama. Onda ćemo biti poučeni od Boga da volimo jedan drugog“ (EGW, 17LtMs, Lt175, 1902, par. 16).

„Najveći posao koji može biti urađen u našem svijetu je proslaviti Boga živjeći Hristovim karakterom. Bog će učiniti savršenim samo one koji će umrijeti sebi. Oni koji su voljni da ovo učine mogu reći: Živim; ali ne ja, već Hrist živi u meni“ (EGW, Manuscript 16, 1900) (6BC 1109.2).

„Razlog zašto danas mnogi u svijetu nemaju veći napredak u pobožnom životu je zato što interpretiraju Božju volju da je ona ono što bi oni željeli da čine. I dok slijede sopstvene želje, laskaju sebi da su u skladu sa Božjom voljom. Oni nemaju borbu sa sobom. Ima i drugih koji su za izvjesno vrijeme uspješni u borbi protiv svojih sebičnih želja za zadovoljstvom i samougađanjem. Oni su iskreni i časni, ali su iscrpljeni dugim naporom svakodnevne smrti, stalnim nemirom. Lijenost izgleda primamljiva, smrt sebi odbojna; i tako oni zatvaraju svoje dremljive oči i padaju pod vlast iskušenja umjesto da mu se odupru“ (EGW, AA 565.2).

„Njegova jedina nada je da umre sebi, da razapne sebe“ (EGW, 18MR 246.1).

„Pravo hodanje u životu je kada naše ‘ja’ bude odbačeno i kada nastavimo da se potčinjavamo. Pavle je mogao da kaže: Svakog dana umirem. To je svakodnevno umiranje sebi u malim životnim stvarima, i to nas čini pobjednicima. Treba da zaboravimo sebe u želji da drugima činimo dobro. U mnogima se nalazi nedostatak ljubavi za druge. Umjesto da vjerno ispunjavaju svoju dužnost, oni radije traže sopstveno zadovoljstvo“ (EGW, CCh 80.2).

„Oh, veliki posao treba da bude urađen za Božji narod, inače neće biti spremni za prelazak na Nebo! Neki moraju proći kroz ognjenu peć kako bi se očistila nečistoća. Svoja volja treba da se razapne. Kada svaki vjernik bude u visokom znanju poslušnošću Gospodu, on, ne tražeći da izbegne protivljenje bližnjih, ne treba da se plaši posljedica, čak iako bude odveden u zatvor i smrt“ (EGW, 1888, 493.2).

„Moramo se čitavim putem odricati sebe, umirati sebi svakodnevno“ (EGW, EW 67.1).

„Naše ‘ja’ mora umrijeti i Hrist preuzeti hram duše. Kada ljudi, odbacujući svjetlost koju Bog daje, zloupotrebljavaju i gaze savjest, nalaze se u strašnoj opasnosti. Njihov budući vječni život je ugrožen“ (EGW, Letter 162, 1903) (1MCP 320.2).

Posljednji nastavak: Moj stav o Elen Vajt i savjet onima koji čitaju njene spise

Prethodni nastavak: Gdje je Zakon ako je Hrist u nama

Print Friendly, PDF & Email