Banja Luka, Bosna i Hercegovina
drazendosen88@gmail.com

Počasni stanovnici Neba

Razmišljajući o životu na Zemlji kao dugogodišnji poznavalac Boga, često sam svoje misli dovodio u priliku da kažem „život na Zemlji i nije tako vrijedan, kada sagledamo šta se sve dešava sa čovjekom od rođenja do smrti“.

Religiozan sam od svoje 12 godine, kada sam počeo da se molim Bogu. Od te godine moja želja za Gospodom sve je više rasla. Želeći da služim Bogu na najbolji mogući način prolazio sam nekoliko faza za koje sam u tom trenutku vjerovao da su najbolji način služenja i poznavanja Boga.

Počev od Pravoslavne vjere u kojoj sam rođen, pa nakon toga jedan vid Protestantske religije. Zatim period Judaizma, i nakon svega vraćanje Hristu u zagrljaj u čisto jevandjelje u kojem sada živim sa Gospodom i braćom iz Hrišćanske mreže.

Kroz sve faze u kojima sam bio i u kojoj sada jesam, razmišljao sam koliko je vrijedan život čovjeka na Zemlji.

Bio sam upoznat od samog početka da postoji vječni život, i da nakon dobrog života na zemlji dobijamo vječni zivot kao nagradu za naš trud i rad. Tada sam dolazio do zaključka, ako je istina da je put čovjeka takav, onda bi bolje bilo da me je Bog stvorio kao svog anđela koji je na Nebu, pored Gospoda i živi vječno bez bojazni od smrti i ishoda nakon smrti.

Možda bi čak bilo bolje da sam rođen u nekom bogatijem i naprednijom dijelu Zemlje od mjesta u kojem sam rođen, jer bi tada imao više mogućnosti za lakšim životom i radom.

Držao sam se dugo da je to ispravno razmišljanje. Čak i ako vjerujemo u Božja obećanja o viječnom životu mislio sam da je ipak bolje ne biti čovjek, nego neko drugo Božje stvorenje koje ne prolazi razočarenja, tugu, bol, padove, neuspijehe i druge ovozemaljske muke. Znao sam da je Bog utjeha za sve navedene probleme, ali ako postoji opcija da budemo stvoreni i živi mimo ove Zemlje onda je takođe za mene logično bilo da je to bolja opcija. Takođe bolja opcija bi bilo i da nisam rođen uopšte, tako ne bih znao ništa i ne bi prolazio kroz ništa.

Sagledavajuci sva navedena moja razmišljanja jedno me je bunilo. Misli koje su za mene kao religioznog čovjeka logične, logične su i za ljude koji ne poznaju Boga. Po čemu se onda razlikujem od njih kada je ova tema u pitanju, pitao sam se? Većina svjetovnih ljudi reći će isto, bolje da se nisam rodio. Kada svjetovni ljudi ne uspiju u svome materijalnom bogaćenju ili nekom drugom zadovoljstvu, kada žive jedan prosječan život u kojem ima dosta brige i dosta ne ostvarenih želja, oni su spremni reći „bolje da se nisam rodio nego da živim ovako mučno“. Na kraju svoga života i oni bogati tjelesni ljudi reći će gotovo isto „imao sam sve ali se nisam zadovoljio dovoljno“.

Kao čovjek koji poznaje Boga nisam im znao dati dobar odgovor, jer oni se nisu zadovoljavali obećanjem da će ih sačekati nagrada vječnog života. Kao i ja ni oni nisu znali šta sve može i treba da predstavlja vječni život, nakon svih zemaljskih poteškoća.

 

Jevanđelje i nasledstvo

Duboko u sebi želio sam znati tačan odgovor za moje pitanje i razmišljanje. Ali ostavljao sam to negdje po strani misleći da nije toliko ni važno i da će mi se to jednom otkriti. Ako ne ranije onda će sigurno prilikom Hristovog dolaska. Međutim Gospod nije želio da imam nerazjašnjenih pitanja i konfuzija pogotovo o ovome jako važnom pitanju. Gospod mi je otkrio i predstavio čisto jevandjelje u kojem nema više mjesta za tumaranje, lutanje i nerazjašnjena pitanja iz prošlosti. Sva sporan pitanja moraju izaći na vidjelo i moraju biti jasno otkrivena, da imaju smisla, da imaju značenje i poruku i da pokažu koliko je Bog veliki, vjeran i koliko VOLI svoju djecu.

Shvatajaći činjenicu koju živim vjerom, da smo nakon novorođenja nova stvorenja u Isusu Hristu našem Gospodu. Da primamo Hristov život lično, da su naša tijela hramovi Boga živoga. Predajući se Hristu našom voljom, Njegovi smo u potpunosti, u svakom smislu i na svaki način. Put spasenja pripremljen je za nas na smom početku puta, odmah nakon novorođenja a ne na kraju ispita kako sam nekada mislio. Kada sve ovo znamo, kako onda da kroz Hrista nemamo i ne dobijamo SVE? Sada sam se pitao, šta znači ovo SVE ? Gospod mi je dao odgovor;

“Oče želim da i oni koje si mi dao budu samnom, tamo gdje sam ja, kako bi gledali moju slavu koju si mi dao, jer si me volio prije postanka svijeta” (Jovan 17:24).

Iz Pisma znamo da je Hrist sjeo Ocu sa desne strane, da ga je Otac proslavio i predao mu svu vlast i poglavarstvo. Da je Isus naslednik Božji i da sada on ima vlast da upravlja cijelim svemirom i svim Božjim stvorenjima (Kološanima 2:10). Isto tako znamo da smo mi sada Hristovi, ako ON živi u nama.

Sada dolazimo do ključne tačke i odgovora na moje pitanje “vrijedi li se roditi i živjeti baš ovdje na Zemlji“ ? Sagledavajući ove činjenice Bog nam dalje poručuje:

“Jer svi koje vodi Božji Duh, sinovi su Božji. Jer niste primili Duh ropstva da se opet bojite, nego ste primili duh posinjenja u kojem vičemo: Aba Oče ! Taj duh svijedoči sa našim duhom da smo Božja dijeca. A ako smo dijeca, onda smo i naslednici, naslednici Božji, a sunaslednici Hristovi, ako trpimo zajedno s njim da bismo zajedno s njim bili i proslavljeni. Zato smatram da patnje sadašnjeg vremena nisu ništa u poredjenju sa slavom koja će se otkriti u nama” (Rimljnima 8:14-18).

Dakle, Bog nam kaže da smo mi ljudi koji smo rođeni ovdje na Zemlji zajedno sa Hristom NASLEDNICI cijelog Njegovog Kraljevstva. Čekajte da li sam dobro razumio??? Da li Bog obećava nama, grešnim ljudima, koji ga mrzimo, odbacujemo, bježimo i sklanjamo se od Njega, da treba samo da mu vjerujemo primajući Hrista. I kao nagradu za naše povjerenje nećemo dobiti samo vječni život poput anđela, nego nam pored toga daje vlast nad cijelim Univerzumom zajedno sa svojim Sinom. Ovakva obećanja obaraju sa nogu!

Ovakva slika Boga i ovakva predstava saosjećanja i ljubavi mijenja moja stara razmišljanja o životu. Ako ovo razumijemo i povjerujemo, onda je jasno da Bog sebe smatra odgovornim za naše živote i postojanje. Nismo birali da li želimo da se rodimo i gdje ćemo se roditi. Samo smo se nekim čudom pojavili na Zemlji u kojoj vlada grijeh, koji smo genetski naslijedili i sada prirodno idemo stranputicom. Bog to zna, On to osjeća, svaku našu bol i muku On proživljava sa nama. Zbog toga što smo rođeni na Zemlji zaprljanoj grijehom i što moramo da prođemo težak period, Bog odlučuje da nam daruje ono što niko nema u Univerzumu, što niko nema u cijeloj Božjoj vaseljeni. To je život Njegovog Sina kroz koga dobijamo SVE. Danas je to Duhovno Carstvo, u kojem možemo da uživamo, a sjutra Hristovim dolaskom i titula „Počasni stanovnici Neba” (Kolašanima 3:4).

Sada je sve jasnije, sve je razumnije, logičnije, sve je ljepše.

 

Život na Zemlji najveća privilegija

Sada vidim da je život na Zemlji zapravo najveća privilegija. Iako prolazimo kroz teške periode, vjerujem da nam anđeli zavide. Vjerujem da je cijelo Nebo uprlo oči u nas. Vjerujem da svaki ljudski život na Zemlji treba biti život radosti i beskrajne sreće što smo rođeni baš ovdje. Treba da slavimo Boga i beskrajno mu zahvaljujemo što smo rođeni ovdje na Zemlji.

Tužno mi je da sada gledam ljude koji ne poznaju Boga i ove slavne radosne vijesti, pa iz svog neznanja, jadikujući za svojom sudbinom, oduzimaju sebi živote, a samo jedna jedina stvar učinila bi ih najvrjednijim bićem svijeta.

Gledajući ovakvu Božju odgovornost, ispujenu saosjećanjem i beskrajnom ljubavlju prema svakom svom stvorenju, kako onda da mu ne uzvratimo ljubavlju i poštovanjem? Kako onda da mu ne služimo čisto iz ljubavi i beskrajne želje da budemo dio Njegove porodice? Nagrade i počasti koje nam Otac dodjeljuje jesu lijepe i važne ali one ne treba da budu povod našeg druženja sa Hristom. NE.

Draga moja braćo i setre u Hristu, i ako smo sada svjesni da pripadamo „počasnim stanovnicima Neba“ neka povratak našem Ocu onih koji se još nisu vratili ne bude iz interesa. Neka proslavljanje Boga nas koji smo u Hristu takođe ne bude iz interesa, nego u svemu ugledajmo se na našeg Hrista.

Kao i Isus uzvratimo Ocu ljubav kakvu On zaslužuje, ljubav koja Njega čini sretnim, zadovoljnim i ispunjenim.

Neka je “blagosloven Bog i Otac Gospoda našeg Isusa Hrista, koji nas je blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Hristu” (Efescima 1:3).

Print Friendly, PDF & Email
17 Septembra 2020