Moje ime je Vesna i ove godine sam napunila 53 godine. Prije 20godina mi se desilo da sam, zbog svojeg tadašnjeg jako nezadovoljnog i nesrećnog života, pala u duboko depresiju koje me vodila čak i do pokušaja samoubojstva.
Posle tog traumatičnog događaja, počelo je moje veliko traganje za nekim drugačijim životom, zadovoljstvom, unutrašnjim mirom, pozitivom. Pa sam tako pročitala gomilu knjiga na tu temu, svih mogućih svjetskih autora iz New Age pokreta. I u tom periodu sam naletjela na oglas za vježbanje joge. To me je odmah privuklo jer je večina tih autora spominjala i preporučivala jogu kao jednu super tehniku za smirenje, dobro zdravlje, zadovoljstvo, unutrašnji mir. I tako sam počela redovno odlaziti na te vježbe. To je bio sistem vježbanja sa 7. stepeni zahtjevnosti. Znači za par mjeseci završiš prvi stepen, pa napreduješ dalje u drugi, treći i tako sve do sedmog. Vježbe su trajale do sat vremena i uvijek se završavale sa meditacijom. Cilj meditacije je bio smirenje i pražnjenje uma. A za one “duhovne tragaoce” koji su htjeli nešto više od samih vježbi bila su sedmično organizirana posebna druženja, koja su isto tako vodili instruktori joge. Na tim druženjima si saznao više o hinduizmu, indijskoj religiji, koja ima 3 glavna “božanstva”, vjeruje se u karmu, reinkarnaciju, rasvjetljenje, pa onda tu bude i guru koji se slijedi. Sa velikim štovanjem ovog gurua i služenjem njemu ti bi dobio neke posebne “blagoslove”.
I tako uči ta religija, da sa svim tim ti čistiš sebe i svoju karmu i onda se u sledećem životu rađaš u neki viši oblik života. Meni tu toliko toga nije bilo jasno ali sam se trudila i nadala na neku unutrašnju promjenu sebe. Išla sam na puno seminara koji su bili organizirani po raznim evropskim državama. Pogotovo je bilo važno otići na takav seminar kad bi došao “naš” guru iz Indije i tu držao predavanja. I tom guruu se trebalo klanjati. I tako je meni, pogotovo na početku, izgledalo barem onako spolja, da su tu ljudi srećni i zadovoljni. Ali nakon dužeg vremena i puno druženja sa njima videla sam da u svakodnevnim životima nema nikakvih rodova, nikakve vidljive promjene. I sa današnje perspektive vidim da je jedini koji se jačao u svemu tome – naš ego.
I tako sam ja u tvoj svojoj potrazi i jako velikoj želji naučiti engleski jezik, na predlog jedne tadašnje drugarice instruktorke, otišla za dvije i po godine živjeti u London, u jedan od večih centara za sistem joge. Tu sam živjela zajedno sa više dugogodišnjih instruktora joge iz različitih djelova svijeta. Ti su većinom svi odlazili za neko vrijeme u Indiju kod gurua i onda se vraćali nazad u London. Život u tom centru je bio jako strog i pun različitih “pravila”. Jela se strogo veganska hrana. Pa se ustajalo jako rano ujutro, prije posla, pa molilo, vježbalo, meditiralo…, sve to za dobru karmu i sticanje mira. Ali taj mir je bio jako kratkotrajan, i um se jako brzo opet vratio u staro stanje.
I tako sam se iz Londona vratila nazad u Sloveniju sva nekako iscrpljena i polako počela gubiti motivaciju da nastavim sa time. A potpuno sam prestala i izašla iz tog sistema kada se javno saznalo da je taj guru iz Indije zlostavljao djevojke koje su odlazile tamo u Indiju. I tu se moje iskustvo za traženjem zadovoljstva i mira u jogi završilo.
Neko će možda reči: pa su barem same vježbe korisne ili? Želim samo spomenut, da ima među ostalim vježbama recimo jedna gdje ti imitiraš na sav glas ričučeg lava, pa vježba gde se stavljaš u pozu zmije kobre, pa ima vježba klanjanja suncu. Tako da, svi koji čitamo Bibliju dobro znamo čiji simboli su to i ko stoji iza toga.
I tako ja danas, posle dobre dvije godine nakon novorođenja i primanja Kristovog Duha, znam i svaki dan nanovo doživljavam, da je jedini koji ti može dati pravi istinski mir Isus Krist. Njemu i našemu dragom Nebeskom Ocu ide sva slava i zahvalnost da su me nakon 10 godina, svojom milošču i bezuslovnom čjubavju izukli iz svih tih lažnih učenja. Neka budu slavljeni sada i zauvijjek. Amen.
