Naši grijesi, a tu podrazumijevam našu grešnu prirodu kao i manifestaciju grešne prirode kroz pojedinačne grijehe ili loša djela koja činimo ili gajimo,^1. nanijeli su štetu i nama i drugima oko nas, isto kao što su grijesi drugih nanijeli štetu i nama i drugima oko nas.

Grijeh, sa svojim središnim principom, a to je život bez Boga, je ostavio teške posljedice na čovjeka, psiho-fizičke, a uz to čovjek je izložen konstantnim uticajem demona koji se trude da nam zagorčaju život.

Glavne posljedice grijeha:

• unutrašnji nemir
• unutrašnje nezadovoljstvo
• nečista savjest
• osjećaj krivice
• osjećaj odbačenosti
• osjećaj niže vrijednosti
• neispunjenost, ispraznost, potreba za dokazivanjem
• otuđenost, samoća, asocijalnost, loši međuljudski odnosi
  
• emotivna preosjetljivost, depresija
• obeshrabrenost, osjećaj beznadežnosti
• stres
• strah, zabrinutost
• neodlučnost
• nezrelost
• panika, agresivnost
• pesimizam
• sramota
• psiho-fizičke slabosti, bolesti i patnje
  
• smrt (krajnja posljedica grijeha)

Strašno je živjeti bez Boga (nevjernici), ali je možda još poražavajuće misliti da smo povezani sa Bogom, a ustvari trpimo posljedice kao da smo bez Boga (hrišćani).

Sada se obraćam hrišćanima koji kažu za sebe da su povezani sa Bogom:

Da li ste se ikada pitali zašto ste nezadovoljni, zašto imate nemir? Ili zašto se zadovoljavate samo privremeno, kratkotrajno, kroz povremene pozitivne životne okolnosti?

Zašto ste nezdovoljni čak i kad vam neke stvari idu od ruke?

Da li se osjećate usamljenima čak iako ste okruženi ljudima, iako ste dio neke grupe ili društva?

Da li se pitate kako drugi mogu da budu tako srećni i raspoloženi, dok ste vi tako tužni u sebi?

Zašto smo baš mi uvijek odbačena žrtva? Ili možda i drugi tako misle za sebe? Ili smo svi ustvari žrtve?

Da li poželite da vas neko pomazi po glavi i licu i da osjetite toplinu ljubavi? Da li poželite da vas neko iskreno zagrli i da vas ne pusti nikada? Je li moguće da smo u djetinjstvu tako nešto veoma rijetko doživljavali, ili možda nikada, od onih od kojih se to očekivalo? Je li moguće da ni oni to nikada nijesu doživjeli, i onda nam nijesu ni mogli to dati?

Možda ste često razočarani u odnosu sa Bogom. Možda i nemate lični, bliski odnos sa Bogom, već samo neku “istinu” u koju vjerujete. Ili se osjećate kao da vas Bog ne čuje? Možda ponekad pomislite da On svima oprašta, ali baš vama teško, vi ste najteži slučaj na svijetu?

Zašto se često bavite drugim ljudima, a naročito onima kojima “ide bolje nego vama”? Zašto poželite da se tim ljudima desi nešto loše? Ili, ako im se desi, imate privremeni osjećaj zadovoljstva, mada vrlo brzo opet postajete nezadovoljni. Da li je tačno da nekad samo tražite razlog i povod da se udaljite od tih ljudi, jer vas muči to što im “bolje ide” nego vama, ali nećete to da priznate?

Da li osjećate kao da vam, u poređenju sa drugima, život nije dao dovoljno? Kao da ste gubitnik.

Da li vaš život predstavlja niz neuspjeha? Da li ste sami sebi najveći neprijatelj – sprečavajući svoj uspjeh i udaljavajući se od drugih nečim što ste rekli ili učinili?

Da li se ponekad osjećate kao dijete? Jednostavno vam se čini da nemate sposobnosti zrele odrasle osobe.

Zašto imate iznenadne nalete bijesa, reagujete impulsivno ili se ponašate neodgovorno?

Zašto ponavljate iste greške?

Da li se nekad osjećate kao da ste najgora osoba na svijetu, grešnik, prljav, sebičan, hladan, okrutan?

Zašto vam se čini da su svi drugi tako organizovani i da upravljaju svojim životom, dok ste vi kao brod bez kormila?

Da li radije glumite i pretvarate se da bi vas drugi prihvatili, nego da se otvorite i budete zaista ono što jeste? Da li biste učinili gotovo sve da biste bili prihvaćeni?

Zašto vam se čini da ne možete da zadržite prijatelje? Da li imate osjećaj da vas uvijek odbacuju? Da li ustvari oni vas odbacuju ili vi njih?

Da li ponekad poželite da vas više nema?

Svi ovi, kao i brojni drugi lični doživljaji, su posljedica grijeha kao i uticaja demona koji zbog grijeha imaju pristup čovjeku. Dakle, princip grijeha je život bez Boga ili razdvojenost od Boga, bez obzira da li se deklarišemo kao hrišćani ili ne. Kada kažem život bez Boga, misleći na hrišćane, to znači život bez ličnog-intimnog-bliskog odnosa sa Ocem. Zato su mnogi hrišćani neiscijeljeni, imaju zagorčan život, bez većih blagoslova koje je Bog namijenio svojoj djeci.

Grijeh je veoma realan problem sa veoma realnim posljedicama. Nama je potrebno, ne samo spasenje od grešne prirode kroz primanje nove Isusove prirode, kao i pravedno ponašanje kroz poslušnost Isusu, a to je ustvari poslušnost Bogu, nego i isceljenje rana, isceljenje srca, isceljenje duše… Rješenje je dar od Boga kroz Isusa, u ličnom, intimnom, bliskom, svakodnevnom odnosu sa Ocem i Sinom koje nam je omogućeno zahvaljujući žrtvi Sina Božjeg. Isus je utješitelj, iscjelitelj i od posljedica grijeha, jer je on prošao najteža psiho-fizička iskustva i nadvladao ih kroz ljubav i poslušnost Bogu, i On iz iskustva zna kako da nam pomogne.

Izvorno, originalno ili pravo hrišćansko iskustvo je mir i radost, a ne nemir i nezadovoljstvo.^2.

“Dođite k meni, svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer ja sam krotkog i poniznog srca, i naći ćete odmor za svoju dušu. Jer, moj jaram je blag i moje breme je lako” (Matej 11:28-30).

“Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam. Ja vam ga ne dajem onako kako ga svijet daje” (Jovan 14:27).

“Uvijek se radujte u Gospodu. I opet kažem: Radujte se! Neka vaša blagost bude poznata svim ljudima. Gospod je blizu. Ne brinite se ni za šta, nego u svemu molitvom i usrdnim moljenjem sa zahvaljivanjem iznesite svoje molbe Bogu. I Božji mir koji prevazilazi svaki um čuvaće vaša srca i vaše misli kroz Hrista Isusa” (Filipljanima 4:4-7).

Prethodni nastavak

Facebook

Google

Twitter

Linkedin

Reddit

Tumblr

Print