„U početku je bila Riječ, i Riječ je bila sa Bogom, i Riječ je bila Bog“ (Jovan 1:1).
Ovdje se govori o dva Boga – to su Riječ koja označava Isusa, i Bog, jer se jasno kaže da je Riječ bila kod Boga, i Riječ je bila Bog. Kada se kaže da je Riječ Bog to ne znači da je Isus Bog, u smislu Bog lično, Bog Otac, vrhovno biće u svemiru, jer Isus to nije, nego Sin Božji, a i prije toga se kaže da je Isus bio kod Boga.
U ovom stihu, prva imenica „Bog” (teon) na grčkom jeziku je data sa određenim članom i odnosi se na Boga Oca, dok je drugi put upotrijebljena za Sina Božjeg (teos) bez određenog člana. To znači da Isus nije Bog lično, već da je Bog po prirodi, Božanski po prirodi.
Postoji samo jedan Bog lično, Bog Otac, vrhovno biće u svemiru, ali postoji i Sin Božji koji je po prirodi Bog, kao i Njegov Otac. U pitanju su dvije različite Božanske ličnosti – Otac i Sin. I prapostojeći Sin, koji je rođen od Oca u vječnim vremenima, prije oko 2000 godina se utjelovio da bi spasio čovjeka od grijeha i smrti, na način što će čovjek vjerom u Sina Božjeg postati sin Božji.
„I Riječ je postala tijelo i prebivala je među nama i gledali smo njenu slavu, slavu kao jedinorođenog od Oca, punu blagodati i istine“ (Jovan 1:14).
„Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko vjeruje u njega ne pogine, nego da ima vječni život“ (Jovan 3:16).
„Zaista, svi ste vi Božji sinovi vjerom u Hrista Isusa“ (Galatima 3:26).
Božje čudo utjelovljenja Sina Božjeg
Isusovo Božanstvo je glavni razlog zbog kojeg je Isus jedini čovjek u istoriji koji je uspio da proživi savršen život, bio bezgrešan i mrzio grijeh.
„On nikakav grijeh nije počinio, niti se prevara našla u njegovim ustima“ (1. Petrova 2:22).
„Volio si pravednost i mrzio bezakonje“ (Jevrejima 1:9).
Isus je bio svet od rođenja, zato što je bio Božansko biće – Sin Božji.
„…Zato će Sveti kojeg ćeš roditi biti nazvan Sin Božji“ (Luka 1:35).
Na koji način je Isus bio Božansko biće i nakon utjelovljenja?
Karakteristike Božanske prirode, u smislu sile i slave su, prema Bibliji: vječnost, besmrtnost, svemoć, sveprisutnost, neograničenost, nedokučivost, sveznanje, nepromjenljivost… Karakteristike Božanske prirode, u smislu karaktera i osobina, su dobrota, ljubav, pravednost, svetost, milost… Ovo znači da je i Sin Božji, kao i Njegov Otac, besmrtan, neograničen, dobar, ljubav i pravedan…
Kako je onda Sin Božji prije oko 2000 godina postao čovjek i umro ako je po prirodi Božansko biće kao i Njegov Otac, a samim tim i besmrtan?
Na osnovu Biblije, sva živa bića u svemiru, uključujući Boga i Njegovog Sina, imaju duh i tijelo. Sin Božji je prilikom utjelovljenja uzeo ljudsko obličje na Sebe, uzeo je tijelo, tako što ga je rodila Marija prije oko 2000 godina na teritoriji današnjeg Izraela. U ljudskom tijelu Sina Božjeg bio je Njegov Božanski Duh koji je naslijedio od Oca rođenjem u vječnim vremenima, i takav spoj Ga je na Zemlji činio i Sinom Božjim i Sinom čovječijim.
„…Ne boj se, Marija, jer si našla milost kod Boga. Evo, zatrudnićeš i rodićeš sina. Daj mu ime Isus. On će biti velik i zvaće se Sin Svevišnjega. …Marija reče anđelu: Kako će to biti, kad još ne znam za muža? Anđeo joj reče: Sveti Duh doći će na tebe i sila Svevišnjega zasjeniće te; zato će Sveti kojeg ćeš roditi biti nazvan Sin Božji“ (Luka 1:30-36).
Sin Božji nije rođen na Zemlji kao drugi ljudi jer nije imao zemaljskog oca. Marija ga je rodila tako što je natprirodno začeta od Boga. Bog lično je Isusov Otac u procesu Isusovog začeća, za razliku od ostalih ljudi čiji zemaljski otac učestvuje u procesu začeća djece.
Isus je začet Božjim Duhom, odnosno primio je život direktno od Boga, i u tom smislu Isusov Duh nije bio ljudski nego Božanski, ali je lišen svake Božanske sile prilikom utjelovljenja. Isusov Duh je zapravo Njegov život, Njegova duhovna priroda koja Ga čini onim što On jeste po nasleđu kao jedinorođeni Sin Božji iz vječnih vremena – dobar, ljubav, pravedan, svet, milostiv…
„On je slika nevidljivog Boga…“ (Kološanima 1:15).
„Koji budući sjajnost Njegove slave i savršena slika Njegove ličnosti…“ (Jevrejima 1:3).
„I ko gleda mene, gleda i onoga koji me je poslao“ (Jovan 12:45).
„Isus mu odgovori: Ja sam put i istina i život. Niko ne dolazi k Ocu osim kroz mene. Da ste upoznali mene, upoznali biste i mog Oca. Od sada ga poznajete i vidjeli ste ga. A Filip mu reče: Gospode, pokaži nam Oca i to nam je dovoljno. Isus mu reče: Već sam toliko vremena s vama, a ti me, Filipe, još nijesi upoznao? Ko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako onda kažeš: Pokaži nam Oca?“ (Jovan 14:6-9).
Isus je mogao da spasi čovjeka samo zato što je bio Božansko biće – Sin Božji
Dakle, Isus je morao biti čovjek da bi mogao doći u čovjekov položaj i spasio ga, a istovremeno je morao biti Božansko biće da bi mogao spasiti čovjeka iz položaja u kojem se čovjek nalazi.
Isus je na krstu Golgote došao u položaj grešnika – a to je potpuna razdvojenost od Boga, i učinio pomirenje sa Bogom i bio vjeran i poslušan Bogu, upravo ono što je grešniku potrebno da bi se spasio nakon što mu Isus dodijeli svoj Duh. Takođe, samo zato što je imao Svoj Božanski Duh – a to je Božanski život, dobrota i ljubav, ali u ljudskom tijelu, Isus je mogao da bude Spasitelj – jedini koji će do smrti ostati vjeran i poslušan Bogu iz ljubavi.
U Isusovom Duhu koji je prije oko 2000 godina utjelovljen, i to u istom tijelu kao što je naše, u iskustvu postoji pobjeda nad grijehom, Sotonom i smrću, i upravo davanje Isusovog Duha vjernima predstavlja spasenje. Čovjek se nanovorađa nakon što povjeruje u Isusa kao Sina Božjeg. Nanovorođenje je primanje vječnog život, Isusovog pobjedničkog života, koji se vjernima dodjeljuje kroz davanje Duha, jer se u Duhu nalazi život. Kroz novorođenje postajemo djeca Božja jer sada imamo život rođenog Sina Božjeg – Isusa Hrista.
