U ovom članku želim da se usredsredim na ono što smatram jednom od najvećih zabluda među onima koji imaju adventističko porijeklo. Što više razmišljam o ovom konkretnom pitanju, to sam više uvjeren da je ovaj pogrešan koncept u korjenu nekih veoma ozbiljnih grešaka. Ovaj članak je napisan za ljude iskrenog srca i otvorenog uma, vi ostali ga slobodno možete ignorisati. Naučio sam da je besmisleno pokušavati uvjeriti one koji odluče da zatvore svoj um. Postoji mnogo denominacijskog ispiranja mozga i duboko ukorijenjenih tradicija kojima se mora oduprijeti, ali se nadam da će oni koji vole istinu iznad svega naći ovaj članak i obratiti pažnju na neosporne, biblijske činjenice koje se u njemu prikazuju.
Centralna pozicija zakona
Glavni naglasak većine Adventista sedmog dana je na zakonu. Za sve godine mog života živio sam u adventističkom okruženju i znam da je to apsolutno istina. Čak je i Elen Vajt podržala ovaj naglasak kada je izjavila: „Veliki grijeh Jevreja je bio njihovo odbacivanje Hrista; veliki grijeh hrišćanskog svijeta je njihovo odbacivanje Božjeg zakona, temelj njegove vladavine na nebu i zemlji.” Možda ova izjava objašnjava zašto je Adventizam toliko orijentisan ka zakonu. Naravno, ako je veliki grijeh hrišćanskog svijeta odbacivanje zakona, onda naša najveća dužnost mora biti uzdizanje zakona. Naša misija se mora posmatrati kao obnova zakona na istaknuto mjesto. Zanimljivo je da ovo ukazuje na to da se svi hrišćani koji ne drže sav zakon – posebno subotu – trebaju izjednačiti sa Jevrejima koji su odbacili Hrista!
Da li je ovaj naglasak na zakonu u skladu sa učenjem Novog zavjeta? To je pitanje koje sam proučavao dugi niz godina. Došao sam do zaključka da, iako oni uzvisuju zakon više nego svi drugi, Adventisti, u velikoj mjeri imaju veliki nesporazum u vezi sa zakonom koji je donio veliku konfuziju i koji će ih, ako se ne ispravi, eliminisati od bilo kakvog učešća u konačnom propovjedanju pravog jevanđelja.
Osnovni problem
Problem se može sažeti u ovoj izjavi: Adventisti ne shvataju šta znači biti “pod zakonom”. U svakom adventističkom dokumentu koji sam ikada pročitao, ili svakoj propovijedi koju sam ikada slušao, fraza, “pod zakonom”, tumačena je tako da znači “pod osudom zakona”. U svakom slučaju, riječ “osuda” je dodata u izraz, i u tome leži veliki adventistički nesporazum. Čak i veliki adventistički pioniri, ljudi kao što su Džons i Vagoner, Endrus i drugi prosvjetitelji pogrešno su protumačili tu frazu i smatrali da je potrebno dodati riječ “osuda” kada se bave pitanjem šta znači biti pod zakonom. Zašto su došli do ovog pogrešnog tumačenja? To je zato što se nisu usudili da prihvate posljedice onoga što ta fraza stvarno govori! Ipak, kada razumijemo pravo značenje ove fraze ona nam otvara put da shvatimo veliki centralni princip hrišćanstva! Ona otvara istinu o Hristu našoj pravednosti, pokazuje nam pravi put do potpune pobjede nad grijehom i na kraju nam daje poruku koju svijet očajnički želi da čuje i iskusi.
Šta je zakon?
Ovo izgleda kao glupo pitanje, ali je veoma neophodno. Kada se fraza “zakon” koristi u Bibliji, a posebno u Novom zavjetu, ona se ne odnosi uvijek na istu stvar. Naravno, većina nas to u izvjesnoj meri razumije, i spremno ističemo da postoji ceremonijalni zakon, a postoji i moralni zakon. Međutim, ovo zapravo i nije najznačajnije razumijevanje koje trebamo imati. Da, ponekad se riječ “zakon” odnosi na 10 zapovijesti, ponekad na ceremonijalne zakone uključujući rituale i žrtve, ali vrlo je važno razumjeti da je mnogo puta spominjan i cijeli sistem vladavine koji je dat Mojsiju na planini Sinaj. To uključuje sve aspekte zakona, moral, ceremonijal, zdravlje, kao i građanske zakone. U stvari, postoje momenti kada se pominje zakon, i to u stvarnom značenju čitavog starozavjetnog pisma! Ovo šire razumijevanje je važno i želim da to brzo pokažem preko nekoliko biblijskih stihova.
Zakon – svo Pismo
U Jovanu 10:34 nalazimo sledeću izjavu: Isus im je rekao: „Zar nije zapisano u vašem Zakonu: ‘Ja sam rekao: ‘Vi ste bogovi’” (Jovan 10:34). Isus je razgovarao sa Jevrejima i on se pozvao na izjavu iz Psalma 82: 6. U ovom Psalmu Bog kaže, „Ja sam rekao: ‘Vi ste bogovi, i svi ste vi sinovi Svevišnjeg. Zaista ćete kao ljudi umrijeti, i pašćete kao što i svi knezovi padaju” (Psalmi 82:6-7). Bog ovdje, zapravo, Jevreje naziva “bogovima”. Ali ono što je interesantno je da Isus citira ovu izjavu i kaže, napisano je “u vašem zakonu!” Ovdje sam Isus govori o knjizi psalama kao o dijelu zakona. To pokazuje činjenicu da se čitav Stari zavjet smatrao, u širem smislu, zakonom. To je bilo zato što je sadržavao zakone, principe, života pravila po kojima se očekivalo da Izraelci žive. Ponekad se o njemu govorilo kao o “zakonu i prorocima”, ali u ovom slučaju Isus ga je jednostavno nazvao “vaš zakon”. Neophodno je imati na umu ovo šire razumijevanje dok nastavljamo da ispitujemo ovo pitanje.
Nadležnost
Sada dolazimo do ključnog pitanja; šta zapravo znači biti, “pod zakonom”? Najjednostavniji i najočigledniji način da dođete do odgovora je da dozvolite apostolu Pavlu da to sam objasni. Pavle je jedini pisac u čitavoj Bibliji koji zapravo koristi frazu “pod zakonom”, tako da smo, naravno, zainteresovani za razumijevanje njegove interpretacije fraze.
U 1. Korinćanima 9:20-21 Pavle koristi istu frazu i u ovom odlomku jasno vidimo šta misli pod izrazom: ”I tako sam Judejcima bio kao Judejac, da pridobijem Judejce. Onima pod zakonom bio sam kao pod zakonom – premda ja nisam pod zakonom – da pridobijem one pod zakonom. Onima bez zakona bio sam kao bez zakona – premda nisam bez Božjeg zakona, nego sam pod Hristovim zakonom – da pridobijem one bez zakona.”
Pavle identifikuje Jevreje kao ljude koji su bili pod zakonom, i on govori i o drugim ljudima koji nemaju zakon, ili nisu pod zakonom. Iz ovog odlomka postaje jasno da kada Pavle govori o tome da je pod zakonom on misli na to da je pod upravom ili pod nadležnošću zakona. Ono što on kaže je da je, kada je imao posla sa Jevrejima, živio kao Jevreji. On je usvojio zakonske prakse i živio u harmoniji sa njihovim vjerovanjima kako bi razbio predrasude i olakšao im da slušaju njegovo propovijedanje. Kada je radio među paganima, činio je suprotno; on se nije pridržavao zakona dok je bio među njima, i opet, zato da bi izbjegao stvaranje predrasuda u njihovim umovima. To je bio Pavlov princip djelovanja, znao je da nije bitno da li se pridržavao djela zakona ili ne, ali se prilagodio običajima ljudi sa kojima je radio kako bi lakše pridobio njihova srca. On je to objasnio na ovaj način: “Slabima sam bio slab, da pridobijem slabe. Svima sam bio sve, da na svaki mogući način neke spasim” (1. Korinćanima 9:22).
Dakle, sada imamo jasnu definiciju šta znači ova fraza, koju daje jedina osoba koja koristi tu frazu. Vidimo da to ne znači biti osuđen zakonom, već biti pod vladavinom zakona. Jevreji su bili pod upravom/vlašću zakona, ali pagani nisu. Ako smo pošteni, od ove tačke ne bismo smjeli dopustiti da denominacijska pristrasnost kvari ili iskrivljuje jasnu definiciju koju nam Pavle daje. Uklonimo svoje predrasude i pogledajmo gdje će nas Pismo odvesti. Naoružani ovom definicijom sada ćemo pogledati druge pasuse u kojima se koristi ta fraza. Prije svega idemo u Galatima 3:23: “A prije nego što je došla vjera, bili smo čuvani pod zakonom, predati u zatočeništvo, čekajući vjeru koja je imala da se objavi” (Galatima 3:23).
Ovdje nam Pavle kaže da prije nego što je došla vjera, mi, Božji narod, smo držani pod zakonom, što znači naravno, pod upravom, ili pod vladavinom zakona. Ovo se odnosi na način na koji je Bog upravljao i usmjeravao narod Izraela prije Hristovog dolaska. On kaže da su držani pod zakonom prije nego što je došla vjera. Dolazak vjere odnosi se na dolazak Isusa, kao što to jasno govori prethodni stih.
“Ali Pismo je sve predalo u zatočeništvo pod vlast grijeha, da bi se obećanje dalo kroz vjeru Isusa Hrista onima koji veruju” (Galatima 3:22).
Obećanje je dato onima koji vjeruju i ono je dato vjerom Isusa Hrista. Drugim riječima, mi primamo obećanje vjerom u Isusa, ili vjerom u kojoj je centar Isus Hrist. Kada pažljivo ispitamo ostatak pasusa, vidimo da je ovo obećanje obećanje Svetog Duha.
”…da bi blagoslov Avramov mogao doći na druge narode u Isusu Hristu, da obećanje Duha primimo kroz vjeru” (Galatima 3:14).
Dakle, prije dolaska Isusa Hrista, Božji narod je držan pod zakonom, pod vladavinom zakona. Put vjere Isusa Hrista, koji je put Svetog Duha, još nije bio otkriven i do tog vremena Bog je postavio svoj narod pod zakon. Značenje je nepogrešivo, posebno kada pogledamo sledeće stihove koji su uzeti iz istog pasusa: “Tako nam je zakon bio staratelj koji nas je vodio do Hrista, da bi se vjerom opravdali. A otkako je došla vjera, više nismo pod starateljem” (Galatima 3:24-25).
Primetite, zakon je bio naš učitelj (upravitelj, staratelj). Više nismo pod upraviteljem.
▪ Pod vlašću učitelja (staratelja) = pod zakonom
▪ Nije pod vlašću učitelja (staratelja) = nije pod zakonom
Ponovo želim da istaknem da biti pod školskim učiteljem ne znači biti osuđen od njegove strane. Kada sam išao u školu i bio pod vlašću učitelja, ne zato da bi me učitelj osudio, već da bih mogao učiti i biti disciplinovan. Zakon je bio učitelj, ali ne da osuđuje, već da podučava i disciplinuje sve do dolaska boljeg sistema koji je donio Isus Hrist. To je ono što apostol Pavle govori, i to je upravo značenje fraze na svakom mjestu koje on koristi. Dakle, Pavle kaže da su Jevreji bili pod upravom sistema zakona, a ne da su svi bili osuđeni zakonom. Možemo jasno vidjeti kako Pavle primjenjuje ovo razumjevanje na sledeću situaciju:
“Zar ne znate, braćo – jer govorim onima koji poznaju zakon – da je zakon gospodar nad čovjekom dok je čovjek živ? Tako je udata žena zakonom vezana za muža dok je on živ, a ako joj muž umre, oslobođena je muževljevog zakona. Dakle, dok joj je muž živ, biće nazvana preljubnicom ako pripadne drugom čovjeku. Ali ako joj muž umre, slobodna je od njegovog zakona, i nije preljubnica ako pripadne drugom čovjeku” (Rimljanima 7:1-3).
Obratite pažnju na to da Pavle koristi riječ “gospodar” da bi se pozvao na autoritet koji zakon ima nad osobom. Zakon je bio ono što je kontrolisalo živote Jevreja. Pavle govori o Jevrejima zato što kaže: “Ja govorim onima koji poznaju zakon”. Zakon je kontrolisao svaki aspekt njihovog života, uključujući i bračni odnos, tako da je zakon zahtijevao da žena ostane sa mužem sve dok je živ. Oni su bili pod obavezom poslušnosti zakonu, ili pod vlašču zakona. Pavle zatim nastavlja da primjenjuje ovu analogiju na naše iskustvo kao hrišćana.
“Tako ste i vi, braćo moja, posredstvom Hristovog tijela umrli zakonu, Kako biste pripali drugome, onome koji je ustao iz mrtvih, da bismo donosili plod koji je Bogu na slavu. Jer kad smo živjeli po tijelu, grešne strasti pokrenute kroz zakon djelovale su u našim udovima da smrti donesu plod. A sada smo oslobođeni zakona, jer smo umrli onome što nas je sputavalo, da bismo bili sluge na novi način, po Duhu, a ne na stari način, po slovu” (Rimljanima 7:4-6).
Veoma je teško razumjeti o čemu Pavle ovdje govori ako prvo ne shvatimo šta znači biti pod zakonom. Pavle kaže da smo postali mrtvi zakonu. On misli da mi više nismo pod kontrolom zakona, ili vladavinom zakona. Zakon više ne kontroliše naše odnose (zapamtite ilustraciju koju je dao, kako je zakonom bilo potrebno da žena ostane sa svojim mužem). Mi smo oslobođeni zakona, to je riječ koju koristi. Ono što on misli je da smo bili oslobođeni od vlasti, ili vladavine zakona! On više ne kontroliše naše živote i određuje kako da se ponašamo od trenutka do trenutka. Ovo je najteže za Adventiste da prihvate, ali ako čitamo Bibliju iskrenim srcem, ne možemo pobjeći od istine da je to ono što Pavle govori. Zašto nam je potrebno da budemo oslobođeni od vlasti zakona? To je zato što je zakon osmišljen da bude upravitelj nad tjelesnim ljudima!
“Svjestan toga da zakon nije namjenjen pravedniku, nego bezakonicima i nepokornima, bezbožnima i grešnima, nevernima i onima koji skrnave ono što je sveto, ubicama očeva, majki i drugih ljudi, bludnicima, muškarcima koji ležu s muškarcima, trgovcima ljudima, lažovima, onima koji se lažno zaklinju, i svima drugima koji čine ono što se suproti zdravom učenju” (1 Timotiju 1:9-10).
Postoji odnos između zakona i tjelesnosti koji je neizbježan. Dokle god smo tjelesni, ili kako to Pavle kaže, dok smo u tijelu, ili u braku sa starim čovjekom, zakon je naš upravitelj, mi smo pod njegovom vlašću zato što je stvoren za ljude poput nas! Nasuprot tome, dokle god ostanemo pod vladavinom zakona, uvijek ćemo djelovati na temelju tijela, jer se zakon može odnositi samo na tijelo, on nikada nije osmišljen da bude gospodar duhu. Tako da birajući da ostanemo pod vladavinom zakona, odlučujemo da ostanemo u carstvu tijela. Ali Pavle kaže onima koji su došli Hristu:
“A sada smo oslobođeni zakona, jer smo umrli onome što nas je sputavalo, da bismo bili sluge na novi način, po Duhu, a ne na stari način, po slovu” (Rimljanima 7:6).
Mi smo oslobođeni zakona, nismo više pod njegovom vladavinom ili kontrolom, jer je mrtvo ono što nas je držalo. On misli na tjelesnu prirodu, starog čovjeka, tijelo greha koje je pogubljeno kada je Hristov Duh došao u naša srca. Tako sada služimo Bogu, ne na stari način po slovu, to jest više ne u skladu sa zahtjevima zakona koji se odnose na spoljašnje ponašanje, – već na novi način, po Duhu. Rečeno nam je u 2. Korinćanima 3:17: “Gospod je Duh”. Dakle, novi zakon koji upravlja našim životima je Hrist iznutra. Imamo živi kontakt sa Bogom i ne upravljamo se spolja, spoljnim pravilima, već unutrašnjim podsticajima Duha živog Boga! To je ono što je Novi savez, to je pisanje Božjeg zakona na našim srcima, ali ne na legalistički način kao što ga mnogi tumače! To nije upisivanje 10 rečenica u našu memoriju, to je dodjela same Božije prirode kroz živi Duh Boga i Njegovog Sina!
Ovo je nevjerovatna istina Novog saveza! To je divna stvarnost koju legalistički um neće da prihvati! Ali, braćo i sestre, da li da prihvatimo ono što Biblija kaže? Može li bilo koja razumna osoba pogledati izvedene dokaze i protivrječiti činjenici da je to ono što Pavle govori? Znam zašto je Adventistima tako teško prihvatiti ovo, oni misle da će to uništiti njihovu misiju naglašavanja 10 zapovjesti, a možda i hoće. Međutim, Pavle ne kaže da je 10 zapovjesti ukinuto, ono što on kaže je da one više nisu naš upravitelj, 10 zapovjesti više nemaju vlast nad onima koji su vođeni Duhom. I tako kaže: “A ako vas vodi Duh, niste pod zakonom” (Galatima 5:18).
Sa ovom pozadinom jednostavno je razumjeti šta Pavle govori. Oni koji posjeduju Hristov Duh nisu više pod vladavinom ili kontrolom zakona.
“Jer grijeh ne smije da vlada vama, budući da niste pod zakonom nego pod blagodaću” (Rimljanima 6:14).
Kada smo bili pod zakonom, grijeh je uvijek vladao nad nama. Zakon je od tijela zahtijevao dobro ponašanje. To je zahtijevalo nemoguće, a kada je Pavle sam bio pod zakonom, sve što je mogao da kaže je:
“Nalazim, dakle, ovaj zakon u sebi: kad želim da činim dobro, u meni je zlo. Po svom unutrašnjem čoveku zaista uživam u Božjem zakonu, ali u svojim udovima vidim drugi zakon koji ratuje protiv zakona mog uma i zarobljava me zakonom grijeha koji je u mojim udovima” (Rimljanima 7:21-23).
Problem nije bio nespremnost, problem nije bio nedostatak napora, problem nije bio nedostatak obrazovanja, niti nedostatak svijesti o tome šta je potrebno, problem je bio življenje u tijelu, tjelesnost. To je ono čime je zakon osmišljen da upravlja, da kontroliše i da vlada. To je bio odnos koji je bio dužan da izazove frustraciju i neuspjeh. Zakon je bio dobar i uvijek će biti dobar, ali nije bio dovoljno dobar da vlada životima Božjeg naroda, jer nikada ne bi mogao proizvesti ono što je Bog želio. Hvala Bogu, ovaj sistem je trebalo da traje sve dok Hrist ne stigne i uspostavi bolji sistem!
Tri zakona
Volim da ovo spominjem kao Pavlovo jevanđelje zbog toga što je od svih pisaca Biblije apostol Pavle to izrazio jasnije nego bilo ko drugi. Pavle nastavlja da pojačava svoju tvrdnju da pravedno življenje u hrišćaninu nije proizvod obrazovanja, nije proizvod napornog rada, nije proizvod mučnih napora, već je posledica novog života koji sada imamo! Čudo se dešava i dobri plodovi prirodno počinju da se pojavljuju u našim životima. Isus je takođe učio ovu istinu kada je rekao:
“Isto tako, svako dobro drvo donosi dobre plodove, a rđavo drvo donosi rđave plodove. Dobro drvo ne može donijeti rđave plodove, ni rđavo drvo dobre plodove” (Matej 7:17-18).
Pavle to izražava na drugi način: “Jer zakon Duha života u Hristu Isusu oslobodio me je zakona grijeha i smrti. Budući da je zakon bio nemoćan, jer je zbog tijela bio slab, Bog je, poslavši svog Sina u obličju grešnog tijela, za grijeh osudio grijeh u tijelu, da bi se pravedni zahtjevi zakona ispunili na nama koji ne hodimo po tijelu, nego po Duhu” (Rimljanima 8:2-4).
Obratite pažnju na način na koji smo oslobođeni zakona grijeha, to je “zakon Duha života” koji me oslobađa. Šta je ovaj zakon i kako funkcioniše? Zapravo ovaj odlomak je nastavak Rimljanima 7 gdje nam je Pavle pokazao problem koji osoba doživljava kada je pod zakonom. U 7. poglavlju Pavle je izrazio dilemu na ovaj način: “Po svom unutrašnjem čoveku zaista uživam u Božjem zakonu, ali u svojim udovima vidim drugi zakon koji ratuje protiv zakona mog uma i zarobljava me zakonom grijeha koji je u mojim udovima” ( Rimljanima 7:22-23).
Zapazite da Pavle govori o dva zakona, jedan od njih je Božji zakon ili 10 zapovjesti. Pavle kaže da je iznutra (u sebi) oduševljen ovim zakonom, što znači da je želio da ga poštuje, priznao je da je taj zakon dobar. Ali on takođe pominje drugi zakon koji je postojao u njegovom tijelu a bio je u sukobu sa zakonom 10 zapovjesti koji je bio u njegovom umu. Rezultat ovog drugog zakona je bio taj što nije mogao da se povinuje zakonu 10 zapovjesti i postao je rob ovom drugom zakonu koji je vladao u njegovom tijelu. Taj isti zakon ili princip on naziva “grijeh koji prebiva u meni”, “stari čovjek”, “tijelo”, “tijelo greha”. Pravi problem je u tome što su 10 zapovjesti pravne uredbe, ono što 10 zapovjesti rade je zahtijevanje određenog ponašanja, ali one (10 zapovjesti) ne mogu proizvesti to ponašanje. Zakon grijeha koji postoji u tijelu grešne osobe nije pravni akt, to je prirodni zakon, to je prirodni proizvod tjelesne osobe i živi u njoj bez obzira na to kako je neko obrazovan, bez obzira na to šta on želi, bez obzira na ono što se od te osobe traži. Pošto zakon grijeha prirodno postoji u čovjeku, uvijek će nadvladati ljudsko obrazovanje, uvijek će prevazići ono što spoljašnji legalni zakon od čovjeka zahtijeva. To je razlog zašto 10 zapovjesti nikada ne mogu uspjeti u ispunjavanju onoga što Bog želi, jer 10 zapovjesti mogu samo ukazivati ili zahtijevati, ali nikada ne mogu proizvesti.
Ali u Isusu Hristu Bog je uspostavio treći zakon, a to je zakon Duha života. To je prirodni zakon, a ne pravni akt. Gdje se nalazi ovaj zakon? On se nalazi u Hristu Isusu, u Isusovom životu, koji je Sveti Duh. Tako kaže Pavle, zakon Duha života u Hristu Isusu oslobodio me je zakona grijeha koji je bio u mojim udovima! Drugi prirodni zakon poništava prvi prirodni zakon. Zakon 10 zapovesti nije mogao to da uradi jer je bio slab kroz tijelo! Pravni zakonski akt ne može pobijediti u borbi protiv prirodnog zakona. Pravni akt će donijeti neku vrstu usaglašenosti, neke spoljašnje oblike moralnosti, ali nikada ne može proizvesti istinsku pravednost, tako da je vladavina legalnog zakona ukinuta kao sistem za vladanje Božjim narodom! Nešto mnogo bolje je uspostavljeno, a to je vlast Duha života. Ova vlast ne zahtijeva ispravno ponašanje, već proizvodi ispravno ponašanje. Umjesto da Bog zahtijeva nešto od čovjeka, Bog obezbjeđuje nešto za čovjeka, i sve što se od ljudi traži je da vjeruju Božjoj riječi i da prime blagoslov!
Postoji još jedan pasus koji stavlja pečat na ovu istinu da smo oslobođeni nadležnosti zakona. To je 2. Korinćanima 3:6-11: “…koji nas je osposobio da budemo sluge novog saveza, ne pisanog zakona, nego Duha. Jer pisani zakon osuđuje na smrt, a Duh oživljuje. Ali ako je služba smrti, čija su slova bila ugravirana u kamenu, nastala u slavi, tako da Izraelovi sinovi nisu mogli netremice da gledaju Mojsijevo lice zbog slave njegovog lica, dokle ne iščezne, zar neće onda služba Duha biti još slavnija? Jer ako je zakon koji donosi osudu bio slavan, mnogo je slavnija služba koja donosi pravednost. Tako je i ono što je jednom bilo proslavljeno sada lišeno slave, kad se uporedi s onim što ima uzvišeniju slavu. Jer kad je slavno ono što prestaje, mnogo će slavnije biti ono što ostaje.”
Moj napor da shvatim ovaj pasus prvi me je doveo do zaključka koji sam iznio u ovom članku. Mučio sam se sa ovim pasusom jer se to desilo u vrijeme kada sam razgovarao sa nekim Jehovinim svjedocima. Pokušavali su da koriste pasus da bi mi dokazali da je zakon ukinut. Pogledao sam pasus i vidio da jasno piše da je nešto „iščezlo“. Kasnije u pasusu se koristi riječ „prestaje“. Mogao sam jasno vidjeti da pasus govori o razlici između 10 zapovjesti (napisanih i uklesanih u kamenje), i još nečega što se naziva “služba Duha.” Rečeno je da je “prestalo” nešto povezano s onim što je napisano na kamenu. Izgledalo mi je jasno, ali odbio sam da prihvatim da je Deset zapovjesti uklonjeno pa sam proveo vrijeme ispitujući pasus iznova i iznova. Na kraju sam ugledao ključnu riječ i um mi je bio prosvijetljen. Ta ključna riječ je “služba”. Vidio sam da Pavle nije rekao da je zakon ukinut, već da je služba, ili uprava, ili vlast, ili vladavina zakona uklonjena! Drugim riječima, Bog je zamijenio vladavinu zakona napisanog na kamenu, sa vladavinom Duha upisanog u srce. Ovo je ključna razlika između Starog i Novog zavjeta.
To je razlog zašto mi u Open Face Fellowship-u učimo da se više ne rukovodimo legalnim zakonom. Moramo prihvatiti ono što Biblija uči. Istina je zapanjujuća, ali kao što smo otkrili, korijeni legalizma idu duboko i oni koji su upleteni u pravnu paradigmu odupiru se istini svom svojom snagom, iako je biblijsko učenje tako jasno. Naša poruka, naša služba jeste i zauvijek će biti: “Hrist u vama, nada slave.” Mi smo službenici Novog saveza, a ne slova, napisanog i uklesanog u kamenu.
“…Koji nas je osposobio da budemo sluge novog saveza, ne pisanog zakona, nego Duha. Jer pisani zakon osuđuje na smrt, a Duh oživljuje” (2. Korinćanima 3:6).
