Manchester, Jamaica
www.restorationministry.com
howiewillie@gmail.com

Proslavljanje Boga

Isus je u svojoj poslednjoj zabilježenoj molitvi izjavio da je proslavio Boga na zemlji govoreći:

„Ja sam proslavio tebe na zemlji, dovršivši djelo koje si mi dao da izvršim“ (Jovan 17:4).

Izgleda da je razlog Njegove misije na zemlji bila Božja slava. Šta je onda bila Njegova misija? Luka to objašnjava u sledećem odlomku.

„Došao je u Nazaret, gde je odrastao. Na subotni dan, po svom običaju, ušao je u sinagogu i ustao da čita. Dali su mu svitak proroka Isaije, a on je otvorio svitak i našao mjesto gde je bilo napisano: Gospodnji Duh je na meni, jer me je Bog pomazao da objavim dobru vijest siromašnima, da iscijelim one slomljenog srca, da propovijedam oslobođenje zarobljenima i vraćanje vida slepima, da pustim potlačene na slobodu, da propovijedam Gospodnju godinu milosti. Tada je smotao svitak, vratio ga poslužitelju i sjeo. Oči svih u sinagogi bile su uprte u njega. I rekao im je: Danas su se ispunile ove riječi iz Pisma koje ste upravo čuli” (Luka 4:16-21).

Isus je pročitao svoje ovlašćenje (punomoćje) i nalog iz proročanstva Isaije koji je prorok napisao mnogo godina ranije. Svi koji su poznavali proročanstva znali su da to mora biti u vezi sa životom obećanog Sjemena.

Uzmimo za primjer Jovana Krstitelja. Kada je Jovan vidio Isusa, objavio Ga je kao Jagnje Božje (Jovan 1:29), jer mu je Bog rekao kako će izgledati. Međutim, izgleda da je Jovan pogrešno razumio Isusovu misiju, i tako je nakon nekog vremena kada Krstitelj (utamničen u tom trenutku) nije vidio ispunjenja stvari koje je on sam očekivao, poslao poruku Isusu tražeći,

„Jesi li ti Onaj koji treba da dođe ili da čekamo drugoga?” (Matej 11:3).

Isus mu odgovara:

„Idite i obavijestite Jovana o svemu što čujete i vidite. Slijepi opet vide, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluvi čuju, mrtvi vaskrsavaju, a siromasima se propovijeda dobra vijest. I blago onom ko se o mene ne sablazni” (Matej 11:4-6).

Jovan Krstitelj je počeo da sumnja da li je Isus obećani spasitelj ili nije, a kao odgovor Isus je jasno rekao Jovanovim učenicima šta treba da mu prijave – sve ono što su vidjeli i čuli. Jednom kada je Jovan čuo šta se dešava, bio je utješen u svom srcu da je zaista Isus bio dugo očekivani Mesija jer je ispunjavao svoju misiju onako kako je zapisao prorok Isaija. Isus je na ovaj način proslavio svog Oca.

Njegova djeca danas

Kako danas djeca Božja na zemlji slave svog Oca? Mora li to biti drugačije nego što je to činio Isus? On opominje svoje učenike i sljedbenike,

„Neka tako vaša svjetlost svijetli pred ljudima, da vide vaša dobra djela i da slave vašeg Oca, koji je na nebesima“ (Matej 5:16).

Bog će se proslaviti na zemlji kada Njegova djeca budu živjela na osnovu svog božanskog nasledstva. Kada je vjernik u stanju da shvati svoju novu stvarnost i vjerom zauzme svoje mjesto kao Njegov svjedok na zemlji, tada počinje da se dešava nešto neverovatno!

Kako neko može biti tako siguran u ovo?

Uporedite proročanstva koja su zabilježila tri različita pisca Biblije:

„Ali, tako ja bio živ, sva će zemlja biti puna Gospodnje slave“ (4. Mojsijeva 14:21).

„Zlo se više neće činiti niti će se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj, jer će zemlja biti puna znanja o Gospodu kao što je more puno vode“ (Isaija 11:9).

„Jer će zemlja biti puna znanja o Gospodnjoj slavi kao što je more puno vode“ (Havakuk 2:14).

Božji plan je da svijet dobije osvjedočenje istinskog jevanđelja prije nego što pravedna presuda bude donesena. Drugim riječima, svaka osoba treba da vidi pravu sliku istinskog Isusa, zašto je došao na zemlju i koja su njegova dostignuća.

Većina hrišćana je toliko zbunjena u vezi sa Bogom da Ga pogrešno predstavljaju svijetu. Drugi su toliko samouvjereni da se prosvećuju i skrivaju „bezbjedni“ u svojim skupštinama. Veoma je malo hrišćana koji se danas zauzimaju za izgubljene da bi im pokazali Isusa.

Jevanđelje

Jevanđelje je DOBRA VIJEST, naglašavamo da postoji samo JEDNA dobra vijest. Pavle kaže,

„Naime,ne stidim se dobre vijesti Hristove, jer ona je sila Božja na spasenje svakome ko vjeruje, najpre Judejcu, a onda i Grku. Jer se u njoj otkriva pravednost Božja iz vjere u vjeru, kao što je napisano: A pravednik će živjeti od vjere” (Rimljanima 1:16-17).

Jevanđelje je sila ne samo u riječima ili u učenju. Nije samo bilo kakva sila, već je SILA BOŽJA da spasi bilo koga i svakoga ko vjeruje u Isusa. Stoga je misija onih koji nose jevanđelje da prvo u sopstvenom životu pokažu (objave) silu koja ih je spasila od grijeha i pretvorila u svece ili djecu najvišeg Boga.

Lako je probleme današnjeg društva pripisati zločincima i raznim neprimjerenim ponašanjima. Pa ipak, da li bi se pažljivijim ispitivanjem pokazalo da se deklarisana djeca Božja mogu okriviti što ne žive jevanđelje da bi drugi vidjeli Hrista i slavili Boga? Da li bi to mogao biti uzrok zašto mnogi bolesnici i dalje pate, pa čak i umiru? Pavle na ovaj način opisuje probleme svijeta,

„Jer materija iščekuje otkrivanje Božjih sinova. Jer materija je podložna ništavosti – ne svojom voljom, nego preko onoga koji ju je pokorio u iščekivanju; jer i sama materija će biti oslobođena iz ropstva raspadljivosti u slavnoj slobodi Božje djece“ (Rimljanima 8:19-21).

Pavle objašnjava da je ono što svijet čeka vidljivo svjedočanstvo Božjih sinova (djece). Nije dovoljno imati samo knjigu koja sadrži zapise o divnim stvarima koje su se dogodile prije mnogo godina. Ako je ono što se tada desilo bilo stvarno i ta knjiga je istinita, onda bi se iste stvari trebale događati i danas u našem svijetu. Ljudi treba da imaju ista iskustva kao i ona o kojima čitaju u Božjoj riječi. Ako je Bog isti juče, danas i zauvijek i ako se On ne mijenja onda Ga moramo vidjeti na djelu barem na isti način na koji je radio u prošlosti. Tek tada će se Otac proslaviti.

Odgovorene molitve

Isus kaže:

„I što god zamolite u moje ime, učiniću to, da bi se Otac proslavio u Sinu“ (Jovan 14:13).

Moliti se i primiti odgovor na svoju molitvu takođe je na slavu Boga.

Kada se molite, da li dobijate odgovore na svoje molitve? Ako ne, onda se Bogu oduzima slava koja mu se pripisuje. Nemoguće je da naše svjedočanstvo ima dejstvo (efekat) ako nemamo dovoljno dobar odnos sa Bogom u kome možemo da razgovaramo s Njim i dobijemo odgovore. Neuspjeh u našem primanju od Boga Oca direktno je povezan sa odnosom koji imamo sa Njim kroz Isusa. Kada je naš odnos dobar, tada imamo zajedništvo i povezanost koja je prepoznatljiva. A nedostatak zajedništva i povezanosti se pokazuje u našim neuspjelim ili naizgled neodgovorenim molitvama.

„Ako ostanete u meni i moje reči ostanu u vama, zamolite što god želite i biće vam“ (Jovan 15:7).

Prebivati znači ostati ili živjeti tako da smo stalno povezani sa Isusom i hodamo u Njemu; kada vjerujemo u sve što nam govori o nama i prihvatamo otkrivenu istinu, tada smo u mogućnosti da pitamo šta god hoćemo i to će nam biti učinjeno upravo onako kao što tražimo, zahtijevamo ili izjavljujemo. Kada se ovo počne dešavati, tada će se proslaviti naš Otac u svom Sinu Isusu i kroz Njega. Zato Isus kaže,

„Ako nešto zatražite u moje ime, ja ću učiniti“ (Jovan 14:14).

Testirajte Ga i On će se pokazati istinitim, učiniće to!

Velika zapovijest

Isus je nam ponudio potpuno novi život, drugačiju realnost, ovdje na zemlji. Njegova služba trajala je  tri i po veličanstvene godine, pa kada je razgovarao sa svojim učenicima o Svom predstojećem odlasku, svi su bili žalosni misleći da su sva ta iskustva privedena kraju. Ali to nije bio Isusov plan. Isus je namjeravao da ono što je započeo nastavi i dovrši djelo dosezanja svih izgubljenih – preko svojih učenika. Isusov nalog za svu Njegovu djecu je da čine ono što je On činio. Rekao im je da „nauče ostale da drže sve ono što je On sam činio“. Rekao im je da „učine učenike od svih naroda“. Rekao im je, „Kao što je Otac mene poslao, tako i ja šaljem vas“. Plan je bio da se uspostavi Carstvo Božje na zemlji dok volja Božja ne bude na zemlji kao što je na nebu.

Zapis iz Djela apostolskih govori o uspješnom propovijedanju i dokazivanju Carstva Božjeg koji su vršili apostoli, a takođe i Pavle kao misionar po raznim zemljama. Apostoli su bili optuženi da su ispunili Jerusalim svojom doktrinom i time preokrenuli svijet naopako. Da se ​​propovijedanje jevanđelja nastavilo s takvom snagom, čitav svijet bi imao priliku da upozna Isusa, ali dogodilo se nešto tragično. Sotona, Isusov neprijatelj uvukao se u hrišćanstvo i potpuno uništio hrišćansku vjeru iznutra. Način na koji je to postigao bio je taj što je naveo hrišćane da skrenu pogled sa Isusa i usredsrede se na izgradnju institucija. Na kraju su izgubili silu Božiju i okrenuli se zemaljskim organizacijama, stvorenim od strane čovjeka, da popune prazninu tamo gdje je trebao biti Isus, i od tada je sve to katastrofa.

Danas dok čitate ove redove, Bog čini veličanstveno djelo vraćajući ljude sebi; svojoj moći i svom Duhu. Kako se ti i ja, a i svi oni koje Bog vodi, budu vraćali na ovo mjesto moći, svi ćemo vidjeti prikaz djela koje nikada nije bilo viđeno u istoriji našeg svijeta.

Pavle je to pisao hrišćanima u Rimu.

„Jer materija iščekuje otkrivanje Božjih sinova… Jer i sama materija će biti oslobođena iz ropstva raspadljivosti u slavnoj slobodi Božje djece“ (Rimljanima 8:19-21).

To je ono na šta svijet čeka. Božja djeca su predugo bila prikrivena (na tajnom zadatku), pa sada potražite smjelost koju nam je dao Duh Božji u nama i stojte neustrašivo, i objavljujte jevanđelje o Carstvu očekujući iskazivanje Božje sile koje će neizbežno uslijediti.

„…Jer On je rekao: Nikada te neću ostaviti i nipošto te neću napustiti. Zato puni hrabrosti možemo reći: Gospod je moj pomoćnik, neću se bojati. Šta mi može čovjek?” (Jevrejima 13:5-6).

Prethodni nastavak

Print Friendly, PDF & Email