Elen Vajt je vjerovala da je Hrist na krstu Golgote bio razdvojen od Boga, bez nade u vaskrsenje, što je vječna smrt.
Ova smrt je smrt koja je trebala zadesi svakog grešnika da Hrist nije postao Spasitelj čovjeka.
„Hristov zadatak mogao je da se ostvari samo stradanjem. Pred Njim se nalazio život žalosti, nevolja, borbe i sramne smrti. On je morao podnijeti grijehe cijelog svijeta. Morao je podnijeti odvajanje od ljubavi svog Oca“ (EGW, DA, p129).
„Kad bi smrtnici mogli da vide čuđenje anđeoskih četa koje u tihoj boli posmatraju kako Otac uskraćuje zrake svjetlosti, ljubavi i slave svom ljubljenom Sinu, bolje bi shvatili koliko je grijeh odvratan u Njegovim očima“ (EGW, DA, p693).
„O, da li je ikada bilo patnji i bola kakve je Spasitelj podnio umirući na krstu? Svijest o Očevom negodovanju učinila je čašu naročito gorkom. Nijesu to tjelesne patnje tako brzo okončale Hristov život na krstu, već strašan teret ljudskih grijeha i osjećanje da je izložen Očevom gnjevu“ (EGW, 2T p189, 1871).
„Zemlja se zatresla. Sunce nije htjelo da gleda ovaj prizor. Nebo se zavilo u crno. Anđeli su najprije posmatrali Hristovo stradanje, a kad više nijesu mogli da izdrže, odvratili su pogled od strašnog prizora. Hrist umire! On očajava! Na Njemu ne počiva više ohrabrujući osmjeh Njegovog Oca, a anđelima nije dozvoljeno da osvijetle tamu strašnog časa“ (EGW, 2T p189, 1871).
„Crni oblak ljudskih prestupa ispriječio se između Oca i Sina. Prekidanje veze između Oca i Sina izazvalo je u nebeskim dvorovima takvo stanje koje se ljudskim jezikom ne može opisati…“ (EGW, Letter 139, 1898) (5BC 1108.3).
„Očeva slava i podržavajuća prisutnost su ga napustili, a očaj je svojom ubitačnom mračnom težinom natjerao njegove blijede i drhtave usne na izmučen krik: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (EGW, 2T p189, 1871).
„Povlačenje Božanskog lica od Spasitelja u ovom času najveće patnje probolo je njegovo srce takvom boli koju čovjek nikada ne može u cjelosti razumjeti. Njegova duševna patnja bila je tako velika da je jedva osjećao svoje tjelesne bolove“ (EGW, DA, p753).
„Spasitelj nije mogao da vidi preko groba. Nada mu nije pokazivala da će izaći iz groba kao pobjednik niti govorila o tome da je Otac prihvatio Njegovu žrtvu. Bojao se da je grijeh tako odvratan Bogu da će njihovo razdvajanje da bude vječno. Hrist je osjećao patnju koju će osjećati grešnik kada se milost ne bude više zauzimala za grešni ljudski rod. Osjećaj grijeha, koji je privukao Očev gnjev na Njega kao na čovjekovu zamjenu, zagorčao je čašu koju je pio, i to je slomilo srce Božjeg Sina“ (EGW, DA, p753).
Pobjeda kroz smrt
Elen Vajt je vjerovala da je Hrist kroz smrt na Golgoti obezbijedio pobjedu nad grijehom koju će dati vjernima.
„Bog je dao svog voljenog Sina da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, već da ima vječni život. Hrist je Spasitelj grešnika. Njegova smrt oslobađa grešnika. Ovo je jedina nada. Ako potpuno predamo sebe i negujemo Hristove vrline, požnjećemo vječni život“ (EGW, BTS March 1, 1906, par. 5).
„Oduprijeti se sotoninim zavođenjima nije lak zadatak. On zahtijeva čvrsto stajanje Božanske prirode od početka do kraja, ili se, u suprotnom, ne može oduprijeti. Hrist je, u svojoj pobjedi svojom smrću na krstu Golgote, jasno otvorio put za čovjeka, i tako mu omogućio da može da drži Zakon Božji kroz Put, Istinu i Život. Ne postoji drugi put“ (EGW, 1SM 342.3).
Privlačenje grešnika
Prema Elen Vajt, Hristova smrt je velika istina u Bibliji oko koje treba da se okreću druge istine, a koja privlači grešnike Bogu.
„Isus je rekao: I kad budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi. (Jovan 12,32) Hrist mora da se otkrije grešniku kao Spasitelj koji umire za grijehe svijeta; i dok gledamo Božje Jagnje na krstu na Golgoti, tajna otkupljenja počinje da se otkriva našem umu i Božja dobrota počinje da nas vodi na pokajanje. Umirući za grešnike, Hrist je pokazao nepojmljivu ljubav; i dok grešnik posmatra tu ljubav, ona omekšava njegovo srce, utiče na um i čini ga krotkim“ (EGW, SC 26.4).
„Hristova žrtva kao pomirenje za grijeh je velika istina oko koje se nižu sve druge istine. Da bi se ispravno razumjela i cijenila, svaka istina u Riječi Božjoj, od 1. Mojsijeve do Otkrivenja, mora se proučavati u svijetlu koje dolazi sa krsta Golgote i u vezi se čudesnom, centralnom istinom Spasiteljevog pomirenja. Oni koji proučavaju Otkupiteljevu zadivljujuću žrtvu će rasti u blagodati i znanju“ (EGW OFC 34.3).
„Riječ je postala tijelo i prebivala među nama… puna blagodati i istine.“ „U Njemu je bio život; i život je bio svjetlost ljudima.“ (Jovan 1:14; 1:4) Život i smrt Hristova, cijena našeg otkupljenja, nijesu za nas samo obećanje i zalog života, nijesu samo sredstvo kojim nam se ponovo otvaraju blaga mudrosti: oni su šire, veće otkrivenje Njegovog karaktera nego što su i sveti u Edenu znali“ (EGW, Ed 28.2).
Sljedeći nastavak: Čovjekova grešnost
Prethodni nastavak: Božanski čovjek – dvije prirode u Isusu Hristu
