Elen Vajt je pravila razliku između Starog i Novog saveza (ili zavjeta), prvog koji je uspostavljen sa Jevrejima na Sinaju, i drugog koji je uspostavljen sa onima koji prime Hrista (duhovni Jevreji), koji je nazivala „bolji Savez“.
Ona je bila jasna i da dva Saveza ne mogu postojati istovremeno, i da je samo jedan na snazi – Novi savez, koji se još naziva Vječni savez i Savez blagodati, a da je Stari savez bio privremen.
„Kao što Biblija opisuje dva zakona, jedan vječni i nepromjenjiv, a drugi privremen i prolazan, tako postoje i dva saveza“ (EGW, PP 370.2).
Elen Vajt je vjerovala da je spasenje bilo podjednako dostupno ljudima svih generacijama, blagodaću kroz vjeru, ali da je u Starom savezu spasenje bilo na nivou obećanja, a u Novom savezu je obećanje ispunjeno kroz dodjeljivanje Hristovog života vjernima. Novi ili Vječni savez je u Starom savezu postojao u obećanju.
„Savez blagodati je prvo sklopljen s čovjekom u Edenu kada je nakon pada u grijeh primio Božansko obećanje da će ženino sjeme satirati zmijinu glavu. Ovaj Savez je svim ljudima nudio oproštenje i pomoć blagodati Božje da u budućnosti budu poslušni vjerom u Hrista. On im je takođe obećavao vječni život uz uslov vjernosti Božjem zakonu. Tako su patrijarsi primili nadu u spasenje“ (EGW, PP 370.2).
„Premda je ovaj Savez sklopljen sa Adamom i obnovljen s Abrahamom, on nije mogao biti potvrđenim sve do Hristove smrti. On je postojao na temelju Božjeg obećanja od prvog nagovještaja otkupljenja, a prihvatan je vjerom. Ipak, kad ga je Hrist potvrdio, nazvan je novim Savezom“ (EGW, PP 370.4).
„Carstvo blagodati osnovano je odmah posle čovjekovog pada u grijeh… Ipak, ono je stvarno uspostavljeno tek prilikom Hristove smrti. Čak i posle početka svoje zemaljske misije, Spasitelj… je mogao odustati od svoje žrtve na Golgoti… …Ali, kada je Spasitelj dao svoj život, i pošto je posljednjim dahom uzviknuo: „Svršeno je“, tada je ispunjenje plana spasenja bilo osigurano. Obećanje o spasenju, upućeno grešnom paru u Edenu, bilo je potvrđeno. Carstvo blagodati, koje je prije toga postojalo u Božjem obećanju, sada je bilo uspostavljeno“ (EGW, GC, p 297, 1911).
„Taj isti Savez obnovljen je Abrahamu u obećanju: „Preko tvog potomstva blagosloviće se svi narodi na Zemlji.“ (1. Mojsijeva 22:18). Ovo obećanje ukazivalo je na Hrista. Avram je to razumio i vjerovao u Hrista za oproštenje grijeha. Upravo mu je ta vjera uračunata u pravednost“ (EGW, AG 133.3).
Novi savez je zasnovan na Hristovom životu – oni koji
prime Hrista ulaze u Novi savez postajući Božja djeca
Prema Elen Vajt, Novi savez je zasnovan na Hristovoj krvi, odnosno životu, i svi oni koji, primajući Hristov život, uđu u Novi savez, postaju Božja djeca.
„Učestvujući sa svojim učenicima u obredu hljeba i vina, Hrist im se zavjetovao kao njihov Otkupitelj. Posvetio im je Novi savez, po kojem svi koji ga primaju postaju Božja djeca i sunaslednici sa Hristom. Kroz ovaj savez dobili su svaki blagoslov koje je Nebo moglo pružiti za ovaj život i život koji dolazi. Ovo zavjetno djelo trebalo je potvrditi Hristovom krvlju. A uloga ovog svetog obreda je bila da se učenicima prikaže beskonačna žrtva za svakog od njih pojedinačno, kao djela velike cjeline palog čovječanstva” (EGW, FLB 301.2).
„Žrtva pomirenja je potpuna i dovoljna. To je Novi savez, zapečaćen njegovom krvlju, koja je prolivena za mnoge za oproštenje grijeha. Ovo je Hrist izjavio na poslednjoj večeri. U ovoj čaši, za one koji je piju verom, postižu se mir i čišćenje duše. To je balsam iz Gileada, koji je Bog obezbedio da obnovi zdravlje i čvrstinu duši pogođenoj grehom“ (EGW, Letter 108, 1899) (5BC 1102.6).
„Hristovo pomirenje zauvijek je zapečatilo vječni Savez blagodati. To je bilo ispunjenje svih uslova po kojima je Bog omogućio slobodnu komunikaciju blagodati prema ljudskoj porodici. Svaka barijera je tada bila razbijena, što je omogućilo najslobodnije ispunjenje blagodati, milosti, mira i ljubavi prema naj-većem krivcu iz Adamove rase“ (EGW, MS 92, 1899) (7BC 933.6).
„Hristova smrt i vaskrsenje ispunili su Njegov savez. Prije ovog vremena, to je bilo otkriveno kroz tipove i sjenke, koje su ukazivale na veliku žrtvu Otkupitelja svijeta, žrtvu obećanu za grijehe sveta“ (EGW, 1MR 111.3).
„Žrtvena služba koja je ukazivala na Hrista je završena; ali oči čovječanstva sada su gledale istinsku žrtvu za grijehe svijeta. Zemaljsko sveštenstvo je prestalo; ali gledamo Isusa, službenika Novog saveza, i „na krv škropljenja koja govori bolje od Abelove krvi.“ „Put u sveto mjesto se još nije bio otvorio dok je stajao prvi šator: … Ali kad je došao Hrist kao Prvosveštenik koji je omogućio blagoslove koji su došli, ušao je u veći i savršeniji šator koji nije načinjen rukama, …sa svojom krvlju, i tako nam pribavio trajno izbavljenje“ (Jevrejima 12:24; 9:8-12) (EGW, CIHS 66.1).
U Novom savezu, Bog obezbjeđuje čovjeku
da može biti poslušan Zakonu kroz Hrista
Elen Vajt je vjerovala da je u Starom savezu čovjek trebao biti poslušan Zakonu, a u Novom savezu Bog obezbjeđuje čovjeku poslušnost Zakonu tako što stavlja Zakon u čovjekovo srce, a to je ništa drugo nego ispunjenje obećanja – primanje Svetog Duha, odnosno Hristovog Božansko-ljudskog života kroz novorođenje.
„Uslovi Starog saveza su bili, poslušaj i živi: „Onaj ko ih izvr-šava, u njima će naći život” (Ezekijel 20,11; 3. Mojsijeva 18,5); ali, „neka je proklet onaj koji ne izvršava riječi ovoga Zakona i ne postupa po njima.” (5. Mojsijeva 27,26) Novi savez je bio utemeljen na „boljim obećanjima“ – na obećanju o oproštenju grijeha i blagodati Božjoj koja obnavlja srce i dovodi ga u sklad sa načelima Božjeg zakona. „A ovo je savez koji ću sklopiti s Izraelovim domom poslije tih dana, govori Gospod. Svoj Zakon staviću u njih i upisaću ga u njihova srca… Oprostiću im njihov prestup i više se neću sjećati njihovog grijeha.” (Jeremija 31,33.34) Isti Zakon koji je bio napisan na kamenim pločama Sveti Duh je napisao na pločama srca. Umjesto da pokušavamo postići svoju vlastitu pravednost, mi prihvatamo Hristovu pravednost. Njegova krv čisti naše grijehe. Njegova se poslušnost pripisuje nama. Tada će srce obnovljeno Svetim Duhom donijeti plodove Duha. Mi ćemo Hristovom blagodaću živjeti životom poslušnosti Božjem zakonu koji je napisan na našim srcima. Imajući Hristov Duh, hodićemo kao što je On hodio“ (EGW, PP 372.1-2).
„Kad je Hrist, naš Otkupitelj, došao u naš svijet, Njegova misija je bila da učini ljude učesnicima u svojoj Božanskoj prirodi, dovodeći sve ljude koji bi primili i vjerovali i sprovodili u djelo Hristovu poslušnost. Oni bi postali jedno sa Hristom i tako bi bili u savršenoj, potpunoj harmoniji sa principima nebeskog zakona. …Novosavezno obećanje glasi: „Svoje zakone staviću u njihova srca i upisaću ih u njihov um“ (Jevrejima 10,16) (EGW, 10MR 9.3).
„Božji narod se opravdava pod vladavinom „boljeg saveza“, kroz Hristovu pravednost. Savez je sporazum kojim dvije strane obavežu sebe i jedna drugu u ispunjavanju određenih uslova. Tako ljudski predstavnik ulazi u sporazum sa Bogom da se pridržava uslova određenih u Njegovoj Riječi. Njegovo ponašanje pokazuje da li on poštuje ove uslove ili ne. Držeći se Boga, čovjek postiže sve u Savezu. Božji atributi su dodijeljeni čovjeku, omogućavajući mu da iskazuje milost i saosjećanje. Božji savez nas uvjerava u njegov nepromjenjivi karakter. Zašto su onda oni koji tvrde da veruju u Boga nestabilni, neiskreni, nepouzdani? Zašto ne služe od srca, kao što su se obavezali da ugode Bogu i proslave ga? Nije nam dovoljno da imamo uopštenu predstavu o Božjim zapovjestima. Moramo sami za sebe znati koji su Njegovi zahtjevi i naše obaveze. Uslovi Božjeg saveza su: „Voli Gospoda svog Boga svim svojim srcem i svom svojom dušom i svom svojom snagom i svim svojim umom, i svog bližnjeg kao samog sebe” (Luka 10:27). Ovo su uslovi za život. Čini to, rekao je Hrist, i živjećeš“ (Luka 10:28) (EGW, 1MR 110.2-111.2).
Vjerni u Novom savezu imaju veću svjetlost i privilegije
Elen Vajt je vjerovala da Božji narod u Novom savezu ima veću svjetlost i privilegije nego u Starom savezu, i to upravo zbog izlivanja Svetog Duha nakon Hristovog proslavljenja na Nebu, na Pedesetnici, kada je Hrist kroz Svetog Duha dodao svoje posredovanje, a to znači ustupio je vjernima svoj Božansko-ljudski život koji je pobijedio grijeh i Sotonu i došao svom narodu kao Utješitelj.
„Pod Novim savezom, uslovi pod kojim se može steći vječni život isti su kao i pod Starim – savršena poslušnost. Pod Starim savezom bilo je mnogo prestupa od drskih, buntovničkih karaktera, za koje nije bilo pomirenja određenog po zakonu. U Novom i boljem savezu Hrist je ispunio zakon za prestupnike zakona, ako ga prime vjerom kao ličnog Spasitelja. „ A onima koji su ga primili dao je pravo da postanu djeca Božja.“ Milost i oproštenje su nagrada za sve koji dolaze Hristu vjerujući u Njegove zasluge koje odnose njihove grijehe. U boljem Savezu očišćeni smo od grijeha Hristovom krvlju“ (EGW, 7BC, 931.10).
„Drevni vjernici su bili spašavani od istog Spasitelja kao i danas, ali to je bio prikriveni Bog. Vidjeli su Božju milost u prilikama (tipovima). Obećanje dato Adamu i Evi u Edenu bilo je jevanđelje paloj rasi. Obećanje je bilo da će ženino Sjeme smrskati zmijinu glavu, a da će Mu ona raniti petu. Hristova žrtva je slavno ispunjenje čitavog jevrejskog sistema. Sunce Pravednosti se rodilo. Hrist, naša Pravednost, sjaji na nas“ (EGW, 1MR 111.3).
„Ako je Božji narod koji je živio u starosaveznom vremenu svijetlio u svijetu idolopoklonika, Njegov narod koji živi u današnje vrijeme, imajući mnogo više privilegija i mnogo veću svjetlost, trebalo bi da svijetli još blistavije, šireći svjetlo svuda“ (EGW, RH, 7. jul 1903. par. 1).
„Ljudi ovog vremena su favorizovani sa većom svjetlošću i blagoslovima nego što su bili Jevreji; i stoga imaju veću obavezu počastvovanja Boga i da unaprijede djelo“ (EGW, ST, January 10, 1884 par. 19).
„Hristovo pomirenje zauvijek je zapečatilo vječni Savez blagodati. To je bilo ispunjenje svih uslova po kojima je Bog omogućio slobodnu komunikaciju blagodati prema ljudskoj porodici. Svaka barijera je tada bila razbijena, što je omogućilo najslobodnije ispunjenje blagodati, milosti, mira i ljubavi prema najvećem krivcu iz Adamove rase“ (EGW, MS 92, 1899) (7BC 933.6).
„Tokom doba patrijaraha uticaj Svetog Duha često se otkrivao na upadljiv način, ali nikada u svojoj punini“ (EGW, AA 37.3).
„U prošlosti sveti ljudi od davnina govorili su pokrenuti Svetim Duhom. U drevna vremena proroci su istraživali šta je Duh Božji koji je u njima bio značio. Duh tada nije bio dat u punini, jer Isus još nije bio proslavljen“ (EGW, RH, February 7, 1957 par. 2).
„Prije nego što je prinio Sebe kao žrtveno jagnje, uputio je svoje učenike na najvažniji i najkompletniji dar koji je trebao dati svojim sljedbenicima – dara koji će im donijeti bezgranične resurse Njegove blagodati. “I ja ću zamoliti Oca i on će vam dati drugog utješitelja da bude s vama uvijek, Duha istine, koga svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje. A vi ga poznajete, jer stoji i biće u vama. “Jovan 14:16, 17. Spasitelj je ukazivao na vrijeme kada će Sveti Duh doći da učini veliko djelo kao Njegov predstavnik. Zlu koje se nagomilavalo vijekovima trebalo je oduprijeti se Božanskom snagom Svetoga Duha“ (EGW, AA, p47-48, 1911).
Bog se u punini otkrio kroz Hrista
Prema Elen Vajt, Bog se postepeno otkrivao ljudima, a konačno i u punini kroz Isusa Hrista.
„Kad je kao bezgrešna žrtva Hrist spustio glavu i umro, kada je nevidljivom rukom Svemogućeg zavjesa hrama razderana na dva dijela, novi i živi put je bio otvoren. Sada se svi mogu približiti Bogu zahvaljujući Hristovim zaslugama. Zato što je veo uklonjen, ljudi mogu pristupiti lično Bogu. Ne moraju da zavise od sveštenika ili obredne žrtve. Svima je data sloboda da direktno dolaze Bogu kroz ličnog Spasitelja“ (EGW, 1MR 111.4).
„Drevni vjernici su bili spašavani od istog Spasitelja kao i da-nas, ali to je bio prikriveni Bog. Vidjeli su Božju milost u prilikama (tipovima. …Hristova žrtva je slavno ispunjenje čitavog jevrejskog sistema. Sunce Pravednosti se rodilo. Hrist, naša Pravednost, sjaji na nas“ (EGW, 1MR 111.3).
„Božje djelo je isto u svim vremenima, iako postoje različiti stepeni razvoja i različito ispoljavanje Njegove sile, da bi udovoljio potrebama ljudi u različitim vremenima. Počevši sa prvim obećanjem jevanđelja, pa zatim od doba patrijaraha do jevrejskog razdoblja, čak i do današnjih dana, u planu otkupljenja se postepeno otkriva Božja namjera. Spasitelj, slikovito prikazan obredima i propisima jevrejskog zakona, isti je onaj koji se otkrio u jevanđeljima. Oblaci koji su obavijali njegov Božanski lik su nestali, i Isus se, Otkupitelj svijeta, otkrio“ (EGW, PP 373.2).
„Hrist koji je tipski predstavljen u prethodnoj dispenzaciji je Hrist koji je otkriven u dispenzaciji jevanđelja“ (EGW, RH, March 2, 1886 par. 3).
„Hrist je suština, ili tijelo, koje baca sjenku nazad u prethodnoj dispenzaciji. Kada je Hrist umro, sjenka je prestala” (EGW, BEcho, July 15, 1893 par. 8).
Subota
Postoji nešto što je Elen Vajt smatrala jednakim u Starom i Novom savezu, a to je svetkovanje Subote.
„Mnogi nastoje da izbjegnu zahtjeve četvrte zapovjesti tvrdeći da je Božji zakon dat isključivo Jevrejima, da je sedmi dan u sedmici za Jevreje, a da je prvi dan hrišćanska subota. Ne postoji takva suprotnost koja se često iznosi da postoji između Starog i Novog saveza, Božjeg zakona i Hristovog jevanđelja, zahtjeva traženih od Jevreja i onih u hrišćanskoj eri. Svaka duša spašena u prošlom periodu spašavala se kroz Hrista isto kao što se mi spašavamo kroz Njega danas. Patrijarsi i proroci su bili hrišćani. Obećanje jevanđelja dato je prvom bračnom paru u Edenu, kada su se svojim prestupom odvojili od Boga. Jevanđelje je propovijedano Avramu. Jevreji su ‘pili od duhovne Stijene’ koja je je Hrist” (EGW, ST, September 14, 1882, par. 7).
Sljedeći nastavak: Gdje je Zakon ako je Hrist u nama
Prethodni nastavak: Hrist naš prvosveštenik
