Ako smo povjerovali u Isusa kao Sina Božjeg, kao Mesiju, kao Onoga koji je došao na Zemlju da umre za nas da bi nas spasio, i koji treba da nam proslijedi svoj život tako što će svoj Duh sjediniti sa našim duhom, onda smo nanovorođeni. Ali to nije samo izjava, već veoma realna stvar – naš duh se promijenio tako što se sjedinio sa Isusovim savršenim Duhom. Štaviše, naš duh i Njegov duh su postali jedno (1. Korinćanima 6:17); u našoj najdubljoj unutrašnjosti postali smo jedno sa Sinom Božjim.
Kao što znamo, čovjek se sastoji od duha i tijela. Taj duh je ključna komponenta čovjeka. U duhu je naš identitet, ono što jesmo; duh je naš život, naš um, naše srce, a samim tim naša životodavna sila, naša duhovna i moralna sila.
S obzirom da smo primili Isusov Duh kroz vjeru, odnosno sjedinili se sa Njim i postali jedno, naš duh je savršen u svakom smislu. Kao takvi mi smo spašeni, imamo vječni život, kvalifikovani smo za Nebo, bez bilo kakvih zasluga ili dokazivanja, samo na osnovu vjere kroz koju smo primili Isusa. U duhu smo savršeni, pravedni, sveti…, jer je Isusov Duh stopljen sa našim duhom. Taj duh će jednog dana dobiti novo tijelo, prilikom vaskrsenja ili preobraženja, i mi ćemo vidjeti ono što sada treba da vjerujemo a ne vidimo – da smo sinovi i kćeri Božje, podobni stanovnici Neba, duhovno savršeni prema Božjoj volji i Božjim standardima.
Nevjerstvo
Dakle, mi smo spašeni samim tim što smo kroz vjeru primili Isusov Duh, i Isus je naša sigurnost spasenja, ali da bi se Bog proslavio i drugi ljudi privukli Isusu mi treba da živimo taj spašeni život, trebamo živjeti po tom novom Duhu koji smo dobili.
Nevjerstvo čini da tijelo dominira nad Duhom, jer ono što vjeruješ i kako vjeruješ to i živiš. Ako ne vjeruješ u to što posjeduješ – Isusov savršeni Duh, onda će prirodno vjerovati u ono što ti tijelo kaže, a to je ustvari naš mozak, naša osjećanja, naše navike, koji često mogu biti varljivi i tada se mogu dešavati padovi i nespokoj. Tako se Bog ne proslavlja niti se ljudi privlače. Naravno, spasenje nije izgubljeno, jer imamo savršeni Duh koji je naš pravi identitet. Samo treba da ustanete i nastavite da vjeruješ u ono što jeste i što posjedujete kroz Isusa.
Borba je upravo u tome, da se vjeruje u ono što posjedujemo, u ono što jesmo kroz primanje Isusa, jer ono što vjerujemo to ćemo i manifestovati. Da bi se zaista vjerovalo, da zaista nikada ne zaboravimo ko smo i šta smo u Isusu, trebamo se baviti objektom, odnosno subjektom vjere, a to je Isus (Jevrejima 12:1-2). Isus je začetnik i usavršitelj naše vjere, i svakodnevnim gledanjem u Isusa Njegova vjera će postati naša vjera, a ta vjera je pobjednička u svakom smislu. Tada će se u praksi pokazati Duh koji smo primili; Bog će se proslavljati i drugi će biti privučeni Isusu.
