Zahvaljujući Isusu Hristu, Sinu Božjem, spašeni smo ili oslobođeni od grijeha u realnosti i iskustvu. Ovo spasenje konkretno znači da novorođenjem, odnosno primanjem Hristovog Duha, više nijesmo grešnici po prirodi, odnosno više nijesmo tjelesni i robovi grijeha, a to znači da više ne moramo da stavljamo svoju volju ispred Božje volje.1.
„Jer zakon Duha života u Hristu Isusu oslobodio me je zakona grijeha i smrti“ (Rimljanima 8:2).
„…Mi koji smo umrli grijehu, kako ćemo i dalje živjeti u njemu? Ili ne znate da su svi koji su kršteni u Hrista Isusa, kršteni u njegovu smrt? Dakle, s njim smo sahranjeni svojim krštenjem u njegovu smrt, kako bismo, kao što je Hrist vaskrsnut iz mrtvih slavom Očevom, i mi isto tako hodili u novini života. Jer kad smo zasađeni s njime u obličju njegove smrti, bićemo tako i ustajanjem; znajući ovo, da je naš stari čovjek bio razapet zajedno s njim, kako bi se naše grešno tijelo onemogućilo, da više ni u kom slučaju ne robujemo grijehu, jer onaj ko je umro, oslobođen je grijeha. A ako smo umrli s Hristom, vjerujemo da ćemo i živjeti s njim. …Jer smrću kojom je umro, umro je grijehu jedanput, a što živi, Bogu živi. Tako i vi, smatrajte sebe zaista mrtvima grijehu, a živima Bogu u Hristu Isusu Gospodu našem (Rimljanima 6:2-11).
„Ali hvala Bogu što ste, premda ste bili robovi grijeha, od srca poslušni učenju koje vam je predato. Budući oslobođeni od grijeha, postali ste sluge pravednosti. …Jer kad ste bili robovi grijeha, bili ste slobodni od pravednosti. Kakav ste, dakle, plod tada donosili? Takav da se sada toga stidite. Jer zaista, konačni ishod toga je smrt. Ali sada, kad ste oslobođeni od grijeha i postali ste Božje sluge, plod koji donosite jeste svetost, što vodi u vječni život. Jer plata grijeha je smrt, a Božji blagodatni dar je vječni život kroz Hrista Isusa, našeg Gospoda“ (Rimljanima 6:17-23).
Spasenje od grijeha ne znači da smo postali bezgrešni u smislu da nikada više ne možemo sagriješiti, već nam je dat bezgrešan život, Hristov život, po kojem možemo živjeti ako vjerujemo, ako gledamo u Hrista. Dakle, omogućen nam je izbor između svoje volje (grijeha) i Boga (Božje volje). Sada možemo ugoditi Bogu ako tako izaberemo, jer više nijesmo tjelesni i robovi grijehu, nego pravedni, jer imamo Hristov pravedan život u sebi. Sada možemo pokazati vjernost Bogu kao što je mogao i Adam kada je stvoren, ako tako izaberemo.
„Stoga, oni koji su u telu ne mogu ugoditi Bogu. A vi nijeste u tijelu, nego u Duhu, ako Božji Duh zaista prebiva u vama. A ako neko nema Hristov Duh, on nije Njegov. A ako je Hrist u vama, tijelo je zaista mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti“ (Rimljanima 8:8-10).
Spasenje od grijeha nije u tome da nas Bog učini savršenima bez mogućnosti da učinimo grijeh, jer bi to značilo da nemamo slobodnu volju. Mi jesmo savršeni u duhu, jer imamo Hristov Duh, ali to ne znači da ne možemo pasti. Ni Lucifer ni Adam nijesu stvoreni bez mogućnosti da sagriješe, što se i pokazalo u praksi. Spasenje od grijeha znači spasenje od sile grijeha koja nas je porobljavala, spasenje od lanaca grijeha koji su nas držali zatočenima, ali to ne znači spasenje od mogućnosti da sagriješimo.
„Tako i vi, smatrajte sebe zaista mrtvima grijehu, a živima Bogu u Hristu Isusu Gospodu našem. Zato ne dajte da grijeh vlada u vašem smrtnom tijelu, pa da slušate želje tijela. Niti dajte svoje udove grijehu da budu oružje nepravde, nego dajte sebe Bogu kao oni koji su oživjeli iz mrtvih, i svoje udove dajte Bogu kao oružja pravednosti. Jer grijeh ne sme da vlada vama, budući da nijeste pod Zakonom nego pod blagodaću“ (Rimljanima 6:11-14).
Hristov život u nama omogućio nam je, između ostalog, da budemo u situaciji kao što je bio Adam kada je stvoren, da možemo da izabiramo dobro a ne zlo, ako tako želimo. Spasenje je da nas Bog učini slobodnima da možemo izabirati dobro ili loše, slobodnima da izabiramo Njega ili sebe, a ne prinuđenima ili automatizovanima da izabiramo Njega a ne sebe. Novorođeni hrišćani su oslobođeni robovanja biranja grijeha, oslobođeni moranja da biraju grijeh, oslobođeni prinuđenosti da biraju grijeh. Oni sada mogu da služe Bogu, da budu sluge pravednosti i donose rodove pravednosti ako tako izaberu, jer imaju Hristov savršeni život u sebi koji garant njihovog spasenja. Zato novorođeni hrišćanin za sebe može da kaže da je spašen.
Zašto novorođeni hrišćani griješe?
Zašto novorođeni hrišćani griješe ako više ne moraju da griješe, ako više nijesu robovi grijeha? Griješe zato što tako izabiraju. Izabiraju svoju volju a ne Božju volju, isto kao što je Adam to uradio a nije morao. Dakle, nakon novorođenja grijeh je stvar našeg izbora da zadovoljimo sebe, a ne stvar robovanja ili moranja da zadovoljimo sebe kao dok smo bili u starom životu. Naravno, ovdje govorim o svjesnim i namjernim grijesima, a ne o nesvjesnim i nenamjernim grijesima kao i slabostima kojih se još nijesmo potpuno oslobodili.
Vjerujem da su mnogi hrišćani zbunjeni po pitanju jevanđelja, šta je uopšte jevanđelje i šta je ustvari novorođenje. Ne vjeruju da su zaista spašeni od grijeha i, zato što ne vjeruju, i ne doživljavaju spasenje u ličnom životu. Mnogi ostaju robovi grijeha čineći iste stare grijehe, iako ustvari nijesu robovi, ne moraju da čine te grijehe. Oni nijesu upoznali jevanđelje kao zaista radosnu vijest, nijesu upoznali Boga kao Oca koji im je uvijek naklonjen, nijesu upoznali Hrista i ono što je On uradio za njih na krstu Golgote, i zato žive kao da nemaju novi život, žive kao i ostali ljudi sa možda malo više discipline u nekim segmentima života.
Kako da ne griješimo?
Kako onda da ne griješimo (svjesno i namjerno)? Jedini način jeste da imamo vjeru, a to znači da vjerom održavamo živu i blisku vezu sa Bogom i Hristom, kroz, molitvu, proučavanje Pisma i zajedništvo sa onima koji žele da žive prema Božjoj volji, i tada nećemo činiti grijeh svjesno i namjerno, a vremenom ćemo se oslobađati nesvjesnih i nenamjernih grijeha kao i slabosti. Vjera nas drži bliskim Bogu i Hristu, a samim tim i udaljenim od grijeha. Ovo znači da fokus ne treba biti na nama i na grijesima, i šta činimo ili ne činimo, nego na Ocu i Sinu, jer ono u šta gledamo u to ćemo se i pretvoriti.
Adam je izgubio povjerenje u Boga i pao je u grijeh, iako nije morao da padne, iako nije bio prinuđen na bilo koji način. Novorođeni hrišćanin treba da živi vjerom – da održava vjeru gledajući u Hrista, upravo ono što je Adam izgubio neposredno prije pada u grijeh.
„Dakle, kao što ste prihvatili Hrista Isusa, Gospoda, tako hodite u njemu. Budući ukorijenjeni i izgrađeni u njemu, i utvrđeni u vjeri kako ste bili poučeni, obilujte u vjeri i zahvaljujte Bogu“ (Kološanima 2:6-7).
Reference
| ↑1 | Za više informacija pročitati Novorođenje – rješenje za grijeh i Kako da se spasimo |
|---|