Ukoliko novorođeni hrišćanin učini svjesni i namjerni grijeh ili kojim slučajem upražnjava neki grijeh kontinuirano, znači da se manje ili više udaljio od živog odnosa sa Bogom i Hristom. Vjera mu je ili oslabila, ili je možda gotovo izgubljena zbog želje za nezavisnošću od Boga i želje za zadovoljavanjem sebe što je teren na kojem je bio Adam.
On mora da se pokaje, a to znači da prizna grijehe i odbaci ih, izvuče pouku i povrati povjerenje u Boga i Hrista i nastavi da živi u bliskom odnosu sa Njima. Nama je sve oprošteno u Hristu. Kada padnemo samo treba da ustanemo i nastavimo dalje.
Istrajavanje u grijesima otežava njihovo priznavanje i odbacivanje, a posebno onemogućava rast u vjeri i ličnom bliskom odnosu sa Bogom i Hristom koji treba da rezultira, ne samo da se Bog proslavi kroz nas, već i našim obnovljenjem i očišćenjem od starih grijeha i posljedica grijeha.
Novorođenje ili posjedovanje Hristovog života ne znači da čovjek više ne može da griješi ili čak da izgubi spasenje. Sotoni, palim anđelima i Adamu koji su slobodnom voljom izabrali grijeh, upravo se to desilo iako su stvoreni savršeni.
„Ili možda prezireš bogatstvo njegove dobrote i uzdržljivosti i dugog trpljenja, ne shvatajući da te Božja dobrota vodi do pokajanja? Nego svojom tvrdokornošću i nepokajničkim srcem navlačiš na sebe gnjev za dan gnjeva i otkrivanja Božjeg pravednog suda“ (Rimljanima 2:4-5).
Iako smo novorođeni, bez priznavanja i odbacivanja svakog svjesnog i namjernog grijeha naša vjera i svako drugo upražnjavanje religioznosti je lažno i beskorisno.
Hrist ne traži od nas ono što nam već nije omogućio na dar kroz novorođenje – da možemo priznati i odbaciti svaki svjesni i namjerni grijeh. Kroz pokajanje doživjećemo oslobođenje i imaćemo mir. Hrist nam je omogućio, kroz davanje Njegovog života, da se možemo odreći sebe da bi On živio kroz nas, i to je jevanđelje.1.
Hristu trebamo predati naše konkretne grijehe i sklonosti ka grijesima, kroz priznavanje i odbacivanje, i On će učiniti čudo – oslobodiće nas od grijeha i sklonosti i imaćemo mir i blagoslove. On je realni Spasitelj kojem trebamo vjerovati, bez da u našoj sili pokušavamo da se oslobađamo grijeha.
„Dakle, pošto smo okruženi tolikim oblakom svjedoka, skinimo i mi svaki teret i grijeh koji nas lako može namamiti u zamku i istrajno trčimo trku koja je pred nama. Pri tom uprimo pogled u Začetnika i Usavršitelja naše vjere, Isusa…“ (Jevrejima 12:1-2).
Reference
| ↑1 | Za više informacija pročitati Zdravko Vučinić: Pravo hrišćanstvo je smrt sebi da bi Hrist živio kroz nas |
|---|