Riječ rasa, koja se primjenjuje na ljude, često se koristi za razlikovanje grupa ljudi na osnovu različitih fizičkih karakteristika, gdje bi termin etnička grupa mogao biti prikladniji. Ovdje pomenuta rasa (u naslovu) je kategorija u koju su svi ljudi uključeni kao vrsta. Tada tu kategoriju nazivamo „ljudska rasa“. Jednom kada ste rođeni, dio ste ove rase ljudskih bića. Činjenica je da se svi identifikujemo kao ljudi bez obzira na našu boju, fizičke osobine, socijalnu klasu ili nacionalnost.
Priroda
Svako ljudsko biće je rođeno sa dvije prirode; duhovnom i fizičkom. Većina nije svjesna ove činjenice i možda zvuči čudno, ali Biblija to jasno uči, a i nauka to sada hvata. Naša fizička priroda je tijelo, ali ono je samo kuća u kojoj živimo (2. Korinćanima 5:1-4). Stvarni vi i ja smo ono što živi u tijelu a to je duh (Jov 32:8). Stoga je prirodni izraz svakog čovjeka njegov duh. Duh koji posjedujemo je odlučujući faktor koji određuje kojoj rasi pripadamo.
Dvije rase
Prema Svetom Pismu, postoje dva Adama koji su očevi dvije rase ljudi. Jedan je bio prvi, a naredni je, ne drugi, već poslednji, sugerišući da će ih biti samo dvojica. Ova dva oca su prenijela svoje nasledstvo na svakog potomka svoje rase, ali ovo nasledstvo je duhovno. Pogledajmo izbliza ova dva oca i šta nam oni nude.
Prvi Adam
Prvi Adam je bio prvo ljudsko biće koje je stvorio Bog, ili još bolje, bio je JEDINO ljudsko biće koje je stvorio Bog. Stoga su sva ljudska bića koja su kasnije dobila život proizašla iz ovog prvog života. Čak je i Eva izašla iz ovog života, a onda je kroz sjedinjenje Adama i Eve ovaj Adamov život počeo da se reprodukuje.
Svako ljudsko biće rođeno na ovom svijetu prima Adamov život.
Dobar po prirodi
Ovdje je vječni princip koji je najvažnije zapamtiti: „SAMO je Bog dobar“ (Matej 10:17).
Kada je stvoren prvi čovjek Adam, podrazumijevano je da je stvoren dobar. Po prirodi je bio dobar i duhovno i fizički. Dobio je život koji je bio u jedinstvu s Bogom, a rezultat je bio čista i potpuna dobrota. Njegova supruga je takođe bila dobra jer je dobila isti život koji je bio u jedinstvu sa Bogom.
Vlast
Čovjek je stvoren da ima vlast (kontrolu i upravljanje) nad zemljom kao što kralj vlada svojim kraljevstvom. Sve je bilo pod njegovom kontrolom, od ptica na nebu do svih oblika života na zemlji, pa čak i stvorenja u vodama, sve je to bilo pod njegovim autoritetom i vlašću. Bog ga je postavio za vladara na ovoj planeti.
Test slobodne volje
Postoje dva glavna oblika vlasti, diktatura i demokratija. Diktatura je oblik vladavine u kojem pojedinac vlada kao apsolutni autokrata neograničen ustavom, zakonima ili opozicijom. Demokratija je vladavina u kojoj narod vlada direktno ili preko izabranih predstavnika. U ovom sistemu brojčana većina organizovane grupe može donositi odluke koje obavezuju cijelu grupu. Suština svake dobre vlade je da gradi na principu slobodne volje gdje subjekti nisu prisiljeni ili primorani, već imaju ličnu slobodu izbora!
Pošto je čovjek podrazumevano učinjen dobrim (bez njegovog izbora da bude dobar), Bog mu je morao pružiti priliku da i sam za sebe donese odluku šta će izabrati. Da li bi izabrao da ostane u jedinstvu s Bogom i bude dobar ili da odabere svoj način, bude odvojen od Boga i suoči se sa neizbježnim posledicama?
Kao dobar Otac, Bog je savjetovao svoju djecu, Adama i Evu, o činjenicama koje su bile ključne za njihovo znanje i razumijevanje pitanja koja se odnose na test koji će im biti dati i izbor koji će morati da naprave. Upozorio ih je da će odvajanjem od Njega umrijeti. Nije im prijetio smrću, već je jednostavno iznosio činjenicu da van njegovog života postoji samo smrt.
Bilo je vrlo slično onome kako se Bog kasnije odnosio prema Izraelu kada je izgovorio ove riječi:
„Danas za svjedoke protiv vas uzimam nebesa i zemlju: stavio sam pred tebe život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Zato izaberi život da budeš živ i ti i tvoje potomstvo, tako što ćeš voljeti Gospoda, svog Boga, slušati njegov glas i držati se njega, jer od njega zavisi tvoj život i dužina tvojih dana, da bi ostao da živiš u zemlji za koju se Gospod zakleo tvojim praočevima Avramu, Isaku i Jakovu da će im je dati” (5. Mojsijeva 30:19-20).
Bog je Adamu i Evi dao voćku kao test, ali nije postojalo ništa posebno u vezi sa drvetom ili plodovima na tom drvetu. Bog je mogao da izabere cvijet ili kamen, to je bio samo test. Voće im je bilo samo prilika da pokažu svoj izbor – da li bi odlučili da ostanu u jedinstvu s Bogom i tako ostanu dobri ili bi odlučili da se ipak odvoje od Boga?
Grijeh i njegove posledice
Kada je došlo vrijeme za test, da se odluči za ili protiv Boga, ignorišući svoj autoritet i umjesto da koristi svoju vlast i moć da prekori i odbaci zmiju koja govori, Eva je podlegla laži koju je zmija izgovorila i na kraju navela Adama da slijedi njen primjer. Tako su i Adam i njegova žena odlučili da žive odvojeno od Boga. Ovo je bio grijeh koji je rezultirao smrću i označio je prvi slučaj zaposjedanja demona u novom svijetu koji je Bog stvorio.
Čovjek koji je od dana kada je stvoren znao samo za dobro, sada je uveden u novo iskustvo zvano zlo, koje je, prema riječima Sotone, Bog skrivao od čovjeka. Sada će iskusiti život odvojen od Boga, život okrenut samo sebi koji neprestano proizvodi samo zlo.
Budući da je Bog stvorio samo JEDAN život, a taj život je iskvaren kada je prekinuo vezu sa Bogom, sav život koji se reprodukovao od tog trenutka pa na dalje trebao je da se rodi iskvaren i zao.
Svako ljudsko biće rođeno na zemlji od Evinog prvog deteta do poslednje bebe koja se rađa sada dok čitate ove riječi, svi dobijaju Adamov iskvareni život. Život koji se prenosi na svako ljudsko biće je u istom stanju u kakvom je bio Adam kada ga je prenosio, a to je život bez Boga. Stoga je taj život osuđen na sigurnu smrt, jer život bez Boga, izvora cjelokupnog života, prirodno završava smrću. Ovo je nasleđe prepušteno svim ljudskim stanovnicima zemlje nakon što je Adam izabrao sebe iznad Boga!
Dakle, stari ljudski rod ima iskvarenu duhovnu prirodu, podložnu tjelesnim uživanjima i apetitima, u kojima djeluje smrt. Taj život je osuđen na smrt bez nade da će ikada više postojati. Taj život je odvojen od izvora života, a to je sam Bog.
Svaka osoba rođena u staroj ljudskoj rasi je Adamov sin ili kćer, jer je to njegov život koji je proizveden u svim milijardama ljudi koji danas žive i svima koji su ikada živjeli. Ovaj Adamov život je u svojoj srži odvojen od Boga, shodno tome, to je život grijeha sa samim sobom kao vrhuncem i sa smrću koja djeluje u njemu. Sudbina takvog života je da umre.
Život grijeha je život samovolje, oslanjanja na sebe i podrške samo od sebe. To je život koji je okrenut sebi u svrhu svog samouzvisivanja, a lišen nade i Boga (Efescima 2:12).
Ovo jadno stanje je stvarnost čitave ljudske rase. Življenje bez Boga životodavca je predodređeno da umre zauvijek, bez mogućnosti ponovnog življenja.
