Sve do uspješnog završetka Hristove zemaljske misije Bog nikome nije mogao dodijeliti Hristov Duh, jer taj Duh nije bio utjelovljen i usavršen kroz ljudsko iskustvo i samim tim niko nije bio spašen.
Svi duhovni blagoslovi za čovjeka se nalaze isključivo u Hristovom proživljenom životu na Zemlji, Božansko-ljudskom životu, i u tom smislu nijesu bili dostupni prije Hrista, osim u obećanju. U Starom savezu u ni jednom stihu nema pomena o duhovnim blagoslovima koji su u Hristu, jer je njihov pogled vjere bio u budućnosti kada su trebali da dođu ti blagoslovi.
„Isus mu odgovori: Ja sam put i istina i život. Niko ne dolazi k Ocu osim kroz mene“ (Jovan 14:6).
„Jer ako mrtvi ne vaskrsavaju, ni Hrist nije vaskrsnuo. A ako Hrist nije vaskrsnuo, vaša vjera je uzaludna – još ste u svojim grijesima. Onda su propali i oni koji su umrli u Hristu“ (1. Korinćanima 15:16-18).
Bog je i prije Hrista blagoslovio vjerne na različite načine, kao zamjenu za ono što će Hrist donijeti, ali ni jedan blagoslov koji je Hrist donio, njima nije bio dostupan.
Obećano spasenje
Bog je nakon pada u grijeh obećao da će na Zemlju doći „Sjeme koje će zdrobiti glavu zmiji (Sotoni)“ i da će „u tom Sjemenu biti blagoslovljeni svi narodi“, a to Sjeme je Sin Božji Isus Hrist.
„Staviću neprijateljstvo između tebe i žene i između tvog sjemena i njenog sjemena. Ono će ti glavu zdrobiti, a ti ćeš ga u petu raniti” (1. Mojsijeva 3:15).
Sjeme, odnosno Spasitelj će doći preko Avrama.
„…I preko tvog potomstva blagosloviće se svi narodi na zemlji zato što si poslušao moj glas“ (1. Mojsijeva 22:18).
„A obećanja su bila data Avramu i njegovom potomstvu. Nije rečeno: „I potomstvima”, kao da se odnosi na mnoga, nego kao na jedno: „I tvom potomstvu”, koje je Hrist“ (Galatima 3:16).
„Čemu onda Zakon? Bio je dodat radi prestupa, dok ne dođe sjeme koje je obećano… Ali Pismo je sve predalo u zatočeništvo pod vlast grijeha, da bi se obećanje dalo kroz vjeru Isusa Hrista onima koji vjeruju“ (Galatima 3:19-22).
Vjerni ljudi, prije Hrista, su imali Božje obećanje da će biti spašeni ako budu vjerovali u ono što će Sin Božji-Sjeme uraditi u budućnosti. Obećanje je ispunjeno na praznik Pedesetnica, kada je Hrist proslavljen i kada je Duhom došao da živi u Svom narodu dodijelivši im Sjeme – Svoj život u kojem je „smrskana glava Sotoni“.
„I evo, šaljem vam ono što je obećao moj Otac. Zato ostanite u gradu Jerusalimu dok se ne obučete u silu odozgo” (Luka 24:49).
Hrist ovdje učenicima govori da će uskoro biti ispunjeno Očevo obećanje, što znači da iz Njegove tadašnje perspektive obećanje još nije bilo ispunjeno, iako je On tada već bio vaskrsnuo. Hrist o obećanju kaže i „sila odozgo“. Hrist je učenicima objasnio i da će biti kršteni Svetim Duhom.
„Jer Jovan je krštavao vodom, a vi ćete nedugo nakon ovih dana biti kršteni Svetim Duhom“ (Djela apostolska 1:5).
„Na dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istom mjestu jednodušno. Odjednom je nastala huka s neba kao kod naleta jakog vjetra, i ispunila je cijelu kuću u kojoj su sjedjeli. Tada su ugledali nešto poput plamenih jezika, koji su se razdijelili, i po jedan je sišao na svakog od njih. Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli da govore raznim jezicima, kako im je Duh davao da govore“ (Djela apostolska 2:1-4).
Ta sila odozgo je dar Svetog Duha. Učenici su kršteni Svetim Duhom. Dar Svetog Duha je to Očevo obećanje o kojem je govorio Hrist.
„Kad su to čuli, to ih je pogodilo u srce, pa su rekli Petru i ostalim apostolima: Ljudi, braćo, šta treba da činimo? A Petar im reče: Pokajte se i neka se svako od vas krsti u ime Isusa Hrista za oproštenje svojih grijeha, i primićete dar Svetog Duha. Jer to je obećanje dato vama i vašoj djeci i svima onima koji su daleko, koliko ih god Gospod, naš Bog, pozove k sebi” (Djela apostolska 2:37-39).
„U kome ste i vi – čuvši reč istine, dobru vest o svom spasenju – u koga i vjerujete, zapečaćeni Svetim Duhom obećanja…“ (Efescima 1:13).
Zar Sjeme, Isus Hrist, nije Očevo obećanje, a ne Sveti Duh? Zar Sveti Duh, ta sila odozgo, nije postojao i djelovao prije Isusa?
Sveti Duh je i ranije djelovao i postojala je sila, ali nije postojao obećani Duh, dar Duha, krštenje Duhom, jer nakon Hrista Sveti Duh podrazumijeva nešto što ranije nije postojalo i što predstavlja Očevo obećanje i suštinu Božjeg plana spasenja čovjeka.
Šta je Sveti Duh nakon Hristovog proslavljanja?
To je primanje Hristovog života koji je obesnažio grijeh – tjelesnu ljudsku prirodu, i nadjačao Sotonu do smrti, prema savršenim standardima Božjeg carstva, i koji se daje na dar svima koji vjeruju. To je život, odnosno Duh drugog Adama. To je ispunjenje Očevog obećanja. To je glavno i najvažnije obećanje u Bibliji.
I u Starom savezu Sveti Duh je činio jedinstvo Boga i Sina Božjeg (sjedinjenje Božjeg Duha i Duha Sina Božjeg), ali u Svetom Duhu nije bilo sadržano spasenje. Spasenje je u promjeni našeg ljudskog duha, u nanovorođanju našeg ljudskog duha koji treba da bude savršen da bi mogao ispuniti standarde Božjeg carstva. Naš ljudski duh se mijenja, odnosno nanovo rađa isključivo kroz primanje Hristovog utjelovljenog Duha koji nam se daje kroz silu Svetog Duha.
I u Novom savezu Sveti Duh čini jedinstvo Boga i Hrista, ali je Hrist sada čovjek čiji je lični Duh utjelovljen. Taj Duh, lični Duh Sina Božjeg sa kojim je bio na Zemlji i nadjačao tjelesnu prirodu i Sotonu, je obećani Duh. Taj Duh je sada dio Svetog Duha, zajedno sa Duhom Boga Oca, što nije bio slučaj u Starom savezu.
„Jer koliko god ima Božjih obećanja, u njemu su postala „da” (2. Korinćanima 1:20).
Hrist je tokom života govorio učenicima o Očevom obećanju koje treba da se ispuni.
„Kad su se okupili, obavezao ih je: Ne idite iz Jerusalima, nego čekajte ono što je Otac obećao, o čemu ste čuli od mene“ (Djela apostolska 1:4).
„…Isus je ustao i povikao: Ako je neko žedan, neka dođe k meni i pije! Ko bude vjerovao u mene, kao što je rečeno u Pismu, iz njegovog tijela poteći će rijeke žive vode. A rekao je to za Duh koji je trebalo da prime oni koji vjeruju u njega. Tada, naime, Duh još nije bio dat, jer Isus još nije bio proslavljen“ (Jovan 7:37-39).
Taj Duh je Hrist. On je taj Utješitelj, sjedinjen sa Bogom Ocem, kojeg primaju vjerni.
„I ja ću zamoliti Oca i on će vam dati drugog utješitelja da bude s vama uvijek, Duha istine, koga svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje. A vi ga poznajete, jer boravi sa vama i biće u vama. Neću vas ostaviti neutješene. Doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, ali vi ćete me vidjeti, jer ja živim, a i vi ćete živjeti. U taj dan ćete spoznati da sam ja u Ocu svom, i vi u meni, i ja u vama“ (Jovan 14:16-20).
„Gospod je taj Duh, a gde je Gospodnji Duh, tamo je sloboda“ (2. Korinćanima 3:17).
„Jer znam da će to dovesti do mog spasenja posredstvom vaših molitvi i uz pomoć Duha Isusa Hrista“ (Filipljanima 1:19).
Obećanje je Hristov život
Ispunjenje Očevog obećanja je zaista davanje Hristovog života vjernima, jer se u tom životu nalazi svaki duhovni blagoslov koji je Bog namjeravao dati čovjeku.
„Pavle – Božjom voljom apostol Hrista Isusa, po obećanju života u Hristu Isusu…“ (2. Timoteju 1:1).
„…U nadi života vječnog, što ga je nelažni Bog obećao prije mjerljivih vremena…“ (Titu 1:2).
„A ovo je obećanje koje nam je on dao – vječni život” (1. Jovanova 2:25).
„Ja sam došao da imaju život, da ga imaju u izobilju“ (Jovan 10:10).
„A u ovome je to svjedočanstvo: Bog nam je dao vječni život, i taj život je u njegovom Sinu. Ko ima Sina, ima život, a ko nema Sina Božjeg, nema život” (1. Jovanova 5:11).
Kroz obećani dar Svetog Duha, odnosno kroz davanje Hristovog života vjernima, Bog i Hrist su se sjedinili sa čovjekom kao nikad ranije sa bilo kime, na nivo sjedinjenosti koji imaju Bog i Hrist, i zato su svi vjerni sudionici duhovnih blagoslova koje niko nikad nije posjedovao prije Hrista.
Ovo je veličanstvena radosna vijest – Hrist u nama.
Vjerni u Starom savezu su imali uračunatu pravednost
Bog je Adamu, nakon što mu je dao obećanje o spasenju kroz Sjeme koje će doći, obukao haljine od životinjske kože, kao slikoviti prikaz pravednosti Onoga na koga je životinja ukazivala – Sjeme, a na koga se Adam vjerom morao osloniti.
Bog je vjernima uračunavao vjeru kao pravednost koju oni sami po sebi nijesu imali da bi se spasili, dok Hrist ne dođe, i na taj način je imao zajedništvo sa njima i štitio ih od Sotone.
„Dakle, šta ćemo reći o Avramu, našem praocu po tijelu, da je našao? Jer ako se Avram opravdao djelima, imao bi čime da se hvali – ali ne pred Bogom. Jer šta kaže Pismo? Avram je vjerovao Gospodu, i to mu je uračunato za pravednost. A onome ko radi, plata se ne smatra darom, nego nečim što mu se duguje. Ali čovjeku koji ne radi, nego vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, njegova vjera se uračunava u pravednost“ (Rimljanima 4:1-5).
Kroz zajedništvo sa Bogom, bilo je vjernih u Starom savezu koji su dostigli veoma visok nivo pravednosti i poslušnosti Bogu, poput Enoha, Jova, Noja, Mojsija, Danila, Josipa, Jovana Krstitelja i drugih. Ali niko od njih nije dostigao nivo zbog kojeg bi mogao sam po sebi biti spašen prema standardima Božjeg carstva, jer su u sebi imali život (duh) kome je to nemoguće nakon pada u grijeh, i zato su se vjerom do smrti oslanjali na obećano spasenje.
„Svi su oni umrli u vjeri, a da nijesu primili ono što im je bilo obećano, nego su to vidjeli izdaleka i pozdravili, izjavljujući da su stranci i iseljenici na zemlji“ (Jevrejima 11:13).
„I svi su oni kroz vjeru dobili svjedočanstvo, ne primivši obećanje, jer je Bog nama namijenio nešto bolje, da oni bez nas ne dostignu savršenstvo“ (Jevrejima 11:39-40).
„To su spasenje marljivo ispitivali i pažljivo istraživali proroci koji su prorokovali o blagodati namijenjenoj vama“ (1. Petrova 1:10).
Bog će njima prilikom vaskrsenja dodijeliti Hristov vječni život, Njegov Duh, koji ispunjava standarde Božjeg carstva.
Bog je blagoslovio vjerne i prije Hrista, ali su ti blagoslovi bili ovozemaljski. Duhovni blagoslovi se u punini nalaze isključivo u Hristu i postali su dostupni onda kada je Hrist postao Duh koji daje život.
Hrist u nama obuhvata sve ono što Bog daje vjernima, što je namjeravao da im da i što je obećao vjekovima ranije.
„U njemu ste kompletni…“ (Kološanima 2:10).
