Vjerni koji su živjeli prije Hrista, u Starom savezu, su svoju vjeru praktikovali kroz obredni-ceremonijalni sistem koji je bio sjenka koja je slikovito, odnosno tipski, prikazivala sve aspekte buduće realnosti spasenja i svega onoga što će Hrist učiniti u budućnosti donoseći duhovne blagoslove.
Neki od tih slikovitih ili tipskih aspekata bili su: Svetinja, prvosveštenik, sveštenstvo, životinjske žrtve, krv životinja, razni prinosi, pomazanje uljem, očišćenje vodom, oltar za žrtve, kadioni oltar, hljeb, svjećnjak, kovčeg Saveza, kamene ploče sa zapovjestima, Aronov štap, mana, obrezanje, svetkovine…
Prema Bibliji, slika ili tip uvijek ima svoje buduće realno ispunjenje ili antitip.
Na primjer, Adam je kao prvi čovjek i otac čovječanstva tip Hrista kao novog čovjeka i Oca novog čovječanstva.
„…Adam, koji je tip onoga koji je imao da dođe“ (Rimljanima 5:14).
Na isti način, Izraelski narod u Starom savezu je tip Hristovog naroda, odnosno Hristovog tijela, prave zajednice-crkve nanovorođenih hrišćana koji predstavljaju Božji Izrael.
„Jer u Hristu Isusu niti šta koristi obrezanje ni neobrezanje, već novo stvorenje. A na svima koji budu po ovom pravilu živjeli, na njima neka bude mir i milosrđe – na Izraelu Božjem“ (Galatima 6:15-16).
U Starom savezu, obećana zemlja Hanan (Izrael), je bila tip nove Zemlje koju će naslijediti vjerni.
„Vjerom je Avram, kad je bio pozvan, poslušao i otišao na područje koje je trebalo da dobije u nasledstvo. Otišao je, iako nije znao kuda ide. Vjerom se kao stranac nastanio u obećanoj zemlji kao u tuđini i živio je u šatorima sa Isakom i Jakovom, sunaslednicima istog obećanja. Jer je očekivao grad koji ima prave temelje, čiji je graditelj i tvorac Bog“ (Jevrejima 11:8-9).
Slika ili tip može biti osoba, narod, zemlja, događaj, objekat, elemenat i slično, koji je Bog osmislio da ukaže na buduće ispunjenje u Hristu, na antitip. Tip i antitip nikada ne postoje istovremeno, već antitip uvijek zamjenjuje tip, odnosno realnost zamjenjuje sliku.
Na taj način, duhovni blagoslovi u tipu, prikazivali su buduće duhovne blagoslove u antitipu, u realnosti, koje je donio Hrist.
Kada je Hrist donio duhovne blagoslove, tipska obredna-ceremonijalna služba koja je ukazivala na te duhovne blagoslove je prestala da važi.
„ALI JE DOŠAO HRIST KAO PRVOSVEŠTENIK KOJI JE OMOGUĆIO BLAGOSLOVE KOJI SU DOŠLI, ušao je u veći i savršeniji šator, koji nije načinjen rukama, to jest nije od ove materije, i jednom za svagda ušao u sveto mesto, ali ne s krvlju jaraca i junaca, nego sa svojom krvlju, I TAKO NAM PRIBAVIO TRAJNO IZBAVLJENJE“ (Jevrejima 9:11-12).
U Starom savezu, suština tipskih obreda i ceremonija, bile su životinjske žrtve koje su prikazivale buduću Hristovu žrtvu, i životinjska krv koja je prikazivala Hristov život koji spašava vjerne.
„…Jagnjeta zaklanog od postanka svijeta“ (Otkrivenje 13:8).
„Evo Jagnjeta Božjeg koje odnosi grijeh svijeta“ (Jovan 1:29).
„Jer se Hrist, naša Pasha, žrtvovao za nas“ (1. Korinćanima 5:7).
Pročitajmo neke od tipskih primjera obreda i ceremonija iz Starog saveza koji su ukazivali na buduće realnosti koje je donio Hrist.
„Gle, kako je dobro i kako je divno kad braća žive zajedno u jedinstvu! To je kao dobro ulje kad se izlije na glavu, i koje teče niz bradu, bradu Aronovu, koje teče na okovratnik haljina njegovih“ (Psalmi 133:1-2).
Kao što je Mojsije pomazao Arona uljem za svešteničku službu (3. Mojsijeva 8. glava), kao događaj koji je slikovito ukazivao na buduću realnost, na isti način je u realnosti Bog na Pedesetnici pomazao Hrista Svetim Duhom da bude Prvosveštenik Svom narodu. Tada se kroz Hrista Sveti Duh izlio na Njegov narod koji predstavlja Njegovo tijelo.
„Dakle, pošto ga je Bog Otac uzvisio i dao mu da sjedi njemu zdesna i dao mu obećani Sveti Duh, izlio je na nas taj Duh, kao što vidite i čujete“ (Djela apostolska 2:33).
„Jer kao što je tijelo jedno, a ima mnogo udova, i svi udovi tog tijela, iako ih je mnogo, čine jedno tijelo – tako je i Hrist. Zaista, jednim Duhom svi smo kršteni u jedno tijelo – bili Judejci ili Grci, bili robovi ili slobodni – i svi smo jednim Duhom napojeni“ (1 Korinćanima 12:12-13).
„…Jer kroz njega i jedni i drugi imamo pristup Ocu u jednom Duhu“ (Efescima 2:18).
Bog je u Starom savezu prebivao u Svetinji nad svetinjama, a kasnije u Hramu u Jerusalimu.
„Neka mi načine svetilište jer ću prebivati među njima. …Tada je oblak pokrio šator od sastanka i Gospodnja slava ispunila je šator“ (2. Mojsijeva 25:8, 40:34).
„Kad je Solomon završio molitvu, vatra je sišla s nebesa i spalila žrtvu paljenicu i druge žrtve, a Gospodnja slava je ispunila dom. Sveštenici nijesu mogli da uđu u Gospodnji dom jer je Gospodnja slava ispunila Gospodnji dom“ (2. Dnevnika 7:1-2).
U Novom savezu, Bog kroz Hrista prebiva u vjernima. Hrist je hram Božji, On je jedno sa Bogom kao rođeni Sin koji ima Božansku prirodu kao i Njegov Otac, a vjerni kroz primanje Hrista postaju hram Božji.
„Isus im je odgovorio: Srušite ovaj hram i ja ću ga za tri dana podići. A Judejci su rekli: Ovaj hram je građen četrdeset i šest godina, a ti ćeš ga podići za tri dana? Ali hram o kome je govorio bilo je njegovo tijelo“ (Jovan 2:19-21).
„A ko se združi s Gospodom jedan je duh. Zar ne znate da je vaše tijelo hram Svetog Duha, koji je u vama, koji imate od Boga, i da niste svoji“ (1. Korinćanima 6:17.19).
„Zar ne znate da ste vi Božji hram i da Božji Duh prebiva u vama? Ako neko uništi Božji hram, Bog će uništiti njega. Jer Božji hram je svet, a taj hram ste vi“ (1. Korinćanima 3:16-17).
U Starom savezu, Bog je hranio Izraelce hljebom, odnosno manom koja je padala sa Neba.
„Tada je Mojsije rekao: Ovo je uput koji je dao Gospod: Uzmi omer toga kao nešto što treba da se čuva iz naraštaja u naraštaj, da vaši potomci vide hljeb kojim sam vas hranio u pustinji kad sam vas izveo iz egipatske zemlje. Kao što je Gospod uputio Mojsija, Aron je to stavio pred Svjedočanstvo da se čuva“ (2. Mojsijeva 16:32-34).
U Novom savezu, Hrist je hljeb života na koji je ukazivala mana.
„Naši praočevi su jeli manu u pustinji, kao što je napisano: Hljeb s neba dao im je da jedu. A Isus im je rekao: Zaista, zaista, kažem vam, nije vam Mojsije dao hljeb s neba, nego vam moj Otac daje pravi hljeb s neba. Jer Božji hljeb je Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu“ (Jovan 6:31-33).
U Starom savezu vjerni su se obrezivali odstranjujući dio tijela. U Novom savezu u vjernima, kroz novorođenje, odnosno prebivanje Hristovog Duha, odstranjena je ili obesnažena tjelesna priroda.
„U kome ste obrezani obrezanjem koje nije učinjeno rukama, odbacivši tijelo grijeha obrezanjem Hristovim“ (Kološanima 2:11).
Božji zakon 10 zapovjesti je bio temelj Starog saveza koji je Bog sklopio sa Izraelcima, dok je Hrist temelj Novog saveza. U Novom savezu, standard pravednosti nije slovo Zakona, već duh Zakona, odnosno Zakon u našem srcu, a to je lično Hrist u nama.
„A u ovome što je rečeno glavno je ovo: imamo takvog prvosveštenika, koji je sjeo s desne strane prestola Veličanstva na nebesima. …A sada je on dobio službu koja je uzvišenija od one prethodne, pa je postao posrednik saveza koji je isto tako bolji od onog prethodnog, saveza koji je zakonski utemeljen na boljim obećanjima. Jer da je onaj prvi savez bio bez mane, ne bi bio potreban drugi. Jer prekoravajući narod, On kaže: Evo, dolaze dani, govori Gospod, kad ću s Izraelovim domom i s Judinim domom zaključiti novi savez… Jer ovo je savez koji ću sklopiti s Izraelovim domom posle tih dana, kaže Gospod. Svoje zakone staviću u njihov um i upisaću ih u njihova srca. Biću njihov Bog, i oni će biti moj narod“ (Jevrejima 8:1-10).
„Da bi vam prema bogatstvima svoje slave omogućio da se utvrdite kroz Duha njegovog u unutrašnjem čovjeku, i da Hrist prebiva kroz vjeru u vašim srcima, da budete u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni…“ (Efescima 3:16-17).
Zakon u srcu je Hrist u nama, kada kroz vjeru postajemo učesnici Hristove prirode koja je Božanska priroda a na koju je Zakon slikovito ukazivao. Hrist u nama je živi Zakon.
„Jer Hrist je ispunjenje Zakona, za pravednost svakom koji ga vjeruje“ (Rimljanima 10:4).
„Jer da je bio dat zakon koji bi mogao dati život, tada bi pravednost dolazila putem zakona. Ali Pismo je sve predalo u zatočeništvo pod vlast grijeha, da bi se obećanje dalo kroz vjeru Isusa Hrista onima koji vjeruju“ (Galatima 3:21-22).
„Da li mi onda ukidamo zakon kroz vjeru? Nipošto! Naprotiv, mi utvrđujemo zakon“ (Rimljanima 3:31).
Zakon je u Starom savezu stajao u Svetinji nad Svetinjama, upravo gdje je bio i Božji presto. U Novom savezu, mi smo hram Božji kroz Hrista i učestvujemo u Božanskoj prirodi kroz Hrista, koju je slikovito prikazivao Zakon.
I mana je stajala u Svetinji nad Svetinja, a sada je Hrist u nama, u Svojoj svetinji odnosno hramu.
Kroz Hrista u nama, odnosno kroz primanje Hristovog Duha, ispunjeni su obredi i ceremonije iz prošlosti koji su ukazivali na realnosti koje će doći sa primanjem Hristovog Duha.
„A sada je on dobio službu koja je uzvišenija od one prethodne, pa je postao posrednik saveza koji je isto tako bolji od onog prethodnog, saveza koji je zakonski utemeljen na boljim obećanjima“ (Jevrejima 8:6).
„Tako Sveti Duh jasno pokazuje da se put u sveto mjesto još nije bio otvorio dok je stajao prvi šator. Koji je slika za sadaš-nje vrijeme, u koji su se prinosili darovi i žrtve, KOJI NIJESU MOGLI USAVRŠITI ONOGA ŠTO JE SLUŽIO, u pogledu savjesti, samo u jelima i pićima, raznim pranjima, i tjelesnim odredbama KOJE SU IM BILE NAMETNUTE DO VREMENA OBNOVE“ (Jevrejima 9:8-9).
„ALI JE DOŠAO HRIST KAO PRVOSVEŠTENIK KOJI JE OMOGUĆIO BLAGOSLOVE KOJI SU DOŠLI, ušao je u veći i savršeniji šator, koji nije načinjen rukama, to jest nije od ove materije, i jednom za svagda ušao u sveto mesto, ali ne s krvlju jaraca i junaca, nego sa svojom krvlju, I TAKO NAM PRIBAVIO TRAJNO IZBAVLJENJE. Jer ako krv jaraca i junaca i pepeo od junice posvećuje onečišćene koji su time poškropljeni, pa im tijelo postaje čisto, KOLIKO ĆE VIŠE KRV HRISTA, koji je putem Duha vječnog samog sebe bez mane prinio Bogu, OČISTITI NAŠU SAVJEST od mrtvih djela kako bismo služili živom i istinskom Bogu“ (Jevrejima 9:11-14).
„Jer zakon imajući SJENKU PREDSTOJEĆEG DOBRA, A NE I SAMO OBLIČJE STVARI, NIKAD NE MOŽE istim žrtvama koje se iz godine u godinu neprestano prinose USAVRŠITI ONE KOJI PRISTUPAJU BOGU. Zar inače ne bi prestale da se prinose, jer bi oni koji ih prinose u službi bili jednom očišćeni i ne bi više imali svijest o grijesima? Ali te žrtve iz godine u godinu podsjećaju na grijehe, jer je nemoguće da krv junaca i jaraca ukloni grijehe. Zato, ulazeći u svijet, on kaže: ŽRTVU I PRINOS NIJESI HTIO, NEGO SI MI PRIPREMIO TIJELO. Nijesu ti bile po volji žrtve paljenice i žrtve za grijeh. Tada sam rekao: Evo, došao sam – u svitku knjige pisano je o meni – da vršim tvoju volju, Bože. Najpre kaže: Nijesi htio i nijesu ti bile po volji žrtve i prinosi i paljenice i žrtve za grijeh – žrtve koje se po zakonu prinose. A zatim kaže: EVO, DOŠAO SAM DA VRŠIM TVOJU VOLJU. ON UKIDA PRVO DA BI USPOSTAVIO DRUGO. PO TOJ VOLJI SMO POSVEĆENI PRINOŠENJEM TIJELA ISUSA HRISTA JEDNOM ZAUVIJEK“ (Jevrejima 10:1-10).
„Dakle, braćo, imajući odvažnost da uđemo u sveto mjesto KRVLJU ISUSOVOM, NOVIM I ŽIVIM PUTEM KOJI JE ON ZA NAS OTVORIO KROZ ZAVJESU, TO JEST KROZ SVOJE TIJELO, i imajući prvosveštenika postavljenog nad Božjim domom, pristupimo iskrenog srca, puni pouzdanja i vjere, JER SU NAM SRCA ŠKROPLJENJEM OČIŠĆENA OD NEČISTE SAVJESTI, A TIJELA OPRANA ČISTOM VODOM“ (Jevrejima 10:19-22).
Bog će svima koji su prije Hrista umrli u vjeri prilikom vaskrsenja dodijeliti Hristov Duh i samim tim sve duhovne blagoslove koji su dio Hrista. Svi oni će biti spašeni, ali to spasenje nijesu dočekali za vrijeme ovozemaljskog života.
