Stvaranje prvih ljudi, Adama i Eve, otkriva nam postojanje stvarnog odnosa Otac-Sin na Nebu, prije nego što je bilo šta postojalo, i to ide u prilog činjenici o Isusovom prapostojanju.
Kako je čovjek stvoren?
„Zatim Bog reče: Hajde da načinimo čovjeka po svom obličju, sličnog nama, i neka vlada nad morskim ribama, nad stvorenjima koja lete po nebu, nad stokom, nad svom zemljom i nad svim drugim životinjama što se miču po zemlji“ (1. Mojsijeva 1:26).
Biblijski izvještaj o stvaranju pokazuje da Bog nekome kaže hajde da načinimo čovjeka po svom obličju sličnog nama. Kome Bog to kaže? Biblija je jasna da je Bog sve stvarao kroz Sina.
„Jer je kroz njega sve bilo stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo da su to prestoli ili uprave ili poglavarstva ili vlasti. Sve je stvoreno kroz njega i za njega“ (Kološanima 1:16).
Ne postoji drugo biblijsko objašnjenje osim da je Bog svom Sinu rekao da načine ili stvore čovjeka po svom obličju sličnog nama. Ako je Bog nekome rekao da stvore čovjeka po svom obličju, to znači da taj neko sa kime Bog zajedno stvara ima isto obličje kao i Bog, a Biblija jasno otkriva da je Sin Božji obličje Božje.
„…O Hristu, koji je Božje obličje“ (2. Korinćanima 4:4).
„Koji budući sjajnost Njegove slave i savršena slika Njegove ličnosti…“ (Jevrejima 1:3).
Bog je prvo stvorio Adama, pa onda Evu.
„Zato je Gospod Bog pustio dubok san na čovjeka, i dok je čovjek spavao, uzeo mu je jedno rebro i zatim je to mjesto popunio mesom. Gospod Bog je od rebra koje je uzeo čovjeku načinio ženu i doveo je čovjeku“ (1. Mojsijeva 2:21-22).
Eva je stvorena od Adamovog tijela, na sličan način kao što je Sin rođen ili proistekao od Oca. Sin ima istu Božansku prirodu kao i Otac rođenjem od Oca, isto kao što Eva ima istu ljudsku prirodu kao i Adam od čijeg je tijela stvorena.
Bog je mogao da stvori Evu kao Adama, od praha zemaljskog (zemaljskih elemenata), ali to onda ne bi bilo stvaranje po slici Oca i Sina, gdje je jedan (Sin) proistekao od drugog (Otac).
Adam je znao šta je Bog uradio i oduševljeno je konstatovao:
„Evo napokon kost od mojih kostiju. I meso od mog mesa“ (1. Mojsijeva 2:23).
Adam i Eva, iako dvije ličnosti, nazvani su čovjek jer imaju istu ljudsku prirodu, kao što su i Otac i Sin dvije različite ličnosti nazvane Bog jer imaju istu Božansku prirodu.
„Stvorio je muškarca i ženu. Zatim ih je blagoslovio i onog dana kada su bili stvoreni nazvao ih je čovjek“ (1. Mojsijeva 5:2).
Kao što su Otac i Sin, iako dvije različite ličnosti, jednaki po prirodi, osobinama, cilju, namjeri… i Adam i Eva, iako dvije ličnosti, su „jedno tijelo“.
„Zato će čovjek ostaviti svog oca i svoju majku i prionuće uz svoju ženu i oni će postati jedno tijelo“ (1. Mojsijeva 2:24).
Adam i Eva su u suštini iste starosti jer su oboje stvoreni šestog dana stvaranja, ali je razlika u tome što je Eva proistekla od Adama, a to znači da je on prije nje. Otac i Sin su od vječnosti u zajedništvu, u suštini iste starosti, ali je razlika u tome što je Sin proistekao od Oca, a to znači da je Otac prije Sina.
Osim što su Adam i Eva slika Oca i Sina, jednim dijelom slika tog veličanstvenog odnosa na Nebu je i svaki bračni par na Zemlji. Za savršenu ljubav koja se međusobno dopunjuje potrebno je dvoje, kao što su Otac i Sin na Nebu.
„Zato će čovjek ostaviti svog oca i svoju majku i prionuće uz svoju ženu i oni će postati jedno tijelo“ (1. Mojsijeva 2:24).
Čovjek se odvaja od oca i majke, „prijanja“ uz svoju izabranicu i dvoje postaju jedno tijelo. Bračni par zatim nastavlja da dalje reprodukuje (rađa) život prema obrazcu koji postoji na Nebu. Adam je bio izvor od koga je nastala Eva, a Eva je kanal preko koje će nastati (roditi se) čovječanstvo, isto kao što je Otac izvor od koga je Sin, a Sin je kanal preko koga će sve biti stvoreno.
„Za nas postoji jedan Bog Otac od koga je sve, i mi u Njemu, i jedan Gospod, Isus Hrist, kroz koga je sve, i mi kroz Njega“ (1. Korinćanima 8:6).
Slično je kod svakog bračnog para na Zemlji – muž je izvor a žena kanal preko koga se rađa novi život.
Bog je prilikom stvaranja čovjeka, „u malom“ predstavio sebe i svog Sina i taj odnos je postavio kao obrazac za dalje množenje života na Zemlji. Koncept „dvoje su jedno“ je prisutan od početka stvaranja prvih ljudi da bismo kroz njega mogli posmatrati zajedništvo između dvije ličnosti koje su na Nebu – Oca i Sina.
