Podgorica, Crna Gora
www.hriscanskamreza.net
info@hriscanskamreza.net
zdravkovucinic@yahoo.com

Sve što je povezano za fizičkim Izraelom prestalo je da važi nakon Hrista (5)

Fizički Izraelci su u Starom savezu vjeru praktikovali kroz obredni-ceremonijalni sistem koji je bio sjenka koja je slikovito, odnosno tipski, prikazivala sve aspekte buduće realnosti spasenja i svega onoga što će Isus Hrist učiniti u budućnosti donoseći duhovne blagoslove pravom Božjem Izraelu.

Neki od tih slikovitih ili tipskih aspekata bili su: Izraelski narod, 12 sinova Izraela, Izraelska zemlja Hanan, Svetinja, prvosveštenik, sveštenstvo, životinjske žrtve, krv životinja, razni prinosi, pomazanje uljem, očišćenje vodom, oltar za žrtve, kadioni oltar, hljeb, svjećnjak, kovčeg Saveza, kamene ploče sa zapovjestima, Aronov štap, mana, obrezanje, svetkovine ili praznici…

Prema Bibliji, slika ili tip uvijek ima svoje buduće realno ispunjenje ili antitip. Kada je Hrist došao na Zemlju donio je realne duhovne blagoslove Božjem narodu čime je ispunjena tipska obredna-ceremonijalna služba koja je ukazivala na te blagoslove. Sveštenička služba koja je bila u centru svih ceremonija i obreda Izraelaca je prestala da važi, zato što je Hrist postao prvosveštenik svog naroda, a Njegov narod sveštenički narod.

„Da se, dakle, savršenstvo postiglo preko Levitskog sveštenstva – jer je pod njim narod primio Zakon – zašto bi onda bilo potrebno da se pojavi neki drugi sveštenik za koga se kaže da je poput Melhisedeka, a ne poput Arona? A POŠTO SE MIJENJA SVEŠTENSTVO, MORA DA SE MIJENJA I ZAKON“ (Jevrejima 7:11-12).

„ALI JE DOŠAO HRIST KAO PRVOSVEŠTENIK KOJI JE OMOGUĆIO BLAGOSLOVE KOJI SU DOŠLI, ušao je u veći i savršeniji šator, koji nije načinjen rukama, to jest nije od ove materije, i jednom za svagda ušao u sveto mjesto, ali ne s krvlju jaraca i junaca, nego sa svojom krvlju, I TAKO NAM PRIBAVIO TRAJNO IZBAVLJENJE“ (Jevrejima 9:11-12).

„Ali vi ste izabrani rod, kraljevsko sveštenstvo, svet narod, narod koji je Božje vlasništvo, da biste objavljivali vrline onoga koji vas je iz tame pozvao u svoju čudesnu svjetlost“ (1. Petrova 2:9).

Na ovaj način, od Hrista, sve što je bilo povezano sa fizičkim Izraelom je prestalo da važi, jer je samo bilo tip ili slika duhovne realnosti koja je došla.

 

Pravi Božji Izrael sada služi Bogu u Duhu

Pravi Božji Izrael sada služi Bogu u Duhu i istini, a to je ustvari Novi savez sa Bogom kroz Hrista u nama, a ne kroz staro-savezne obrede i ceremonije.

„Naši praočevi su vršili bogosluženje na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje treba bogoslužiti. Isus joj reče: Vjeruj mi, ženo, DOLAZI ČAS KADA OCU NEĆETE SLUŽITI NI NA OVOJ GORI NI U JERUSALIMU. Vi se molite onome što ne poznajete, a mi se molimo onome što poznajemo, jer spasenje je od Judejaca. Ali dolazi čas, i već je tu, kada će PRAVI POKLONICI SLUŽITI OCU U DUHU I ISTINI, JER OTAC TRAŽI TAKVE POKLONIKE. BOG JE DUH, I ONI KOJI MU SLUŽE MORAJU MU SLUŽITI U DUHU I ISTINI“ (Jovan 4:20-24).

„A u ovome što je rečeno glavno je ovo: IMAMO TAKVOG PRVOSVEŠTENIKA, koji je sjeo s desne strane prestola Veličanstva na nebesima. On je sluga koji služi za ljude na svetom mjestu i u pravom hramu koji je podigao Gospod, a ne čovjek. …A SADA JE ON DOBIO SLUŽBU KOJA JE UZVIŠENIJA OD ONE PRETHODNE, PA JE POSTAO POSREDNIK SAVEZA KOJI JE ISTO TAKO BOLJI OD ONOG PRETHODNOG, SAVEZA KOJI JE ZAKONSKI UTEMELJEN NA BOLJIM OBEĆANJIMA. Jer da je onaj prvi savez bio bez mane, ne bi bio potreban drugi. Jer prekoravajući narod, On kaže: Evo, dolaze dani, govori Gospod, kad ću s Izraelovim domom i s Judinim domom zaključiti NOVI SAVEZ… Jer ovo je savez koji ću sklopiti s Izraelovim domom posle tih dana, kaže Gospod. Svoje zakone staviću u njihov um i upisaću ih u njihova srca. Biću njihov Bog, i oni će biti moj narod“ (Jevrejima 8:1-10).

„Dakle, pošto imamo UZVIŠENOG PRVOSVEŠTENIKA KOJI JE PROŠAO NEBESA, ISUSA, SINA BOŽJEG, držimo se priznanja. Jer naš prvosveštenik je neko ko ne samo što može da saosjeća s nama u našim slabostima, nego je i poput nas iskušan u svemu, ali nije zgriješio. Pristupimo, dakle, slobodno prestolu blagodati, kako bi stekli milosrđe u nalaženju blagodati kad nam zatreba pomoć“ (Jevrejima 4:14-16).

„Kad kaže „novi savez”, onaj prethodni čini zastarjelim. A ono što je staro i zastarijeva, blizu je nestanka“ (Jevrejima 8:13).

„On ukida prvo da bi uspostavio drugo“ (Jevrejima 10:9).

„Ne smatramo da smo sami od sebe sposobni da išta učinimo, nego naša sposobnost dolazi od Boga, koji nas je osposobio DA BUDEMO SLUGE NOVOG SAVEZA, NE SLOVA, NEGO DUHA. Jer slovo osuđuje na smrt, a Duh oživljuje“ (2. Korinćanima 3:5-6).

„Jer mi imamo pravo obrezanje, MI KOJI SLUŽIMO BOGU U DUHU I HVALIMO SE HRISTOM ISUSOM, a ne uzdamo se u tijelo“ (Filipljanima 3:3).

 

Fizički Izrael je bio tip duhovnog Izraela

Iz Biblije je jasno da je fizički Izrael zajedno sa kompletnim Starim savezom bio samo tip ili slika budućeg duhovnog Izraela, Hristovog tijela, prave zajednice-crkve nanovorođenih hrišćana koji predstavljaju Božji Izrael u Novom savezu.

„Jer u Hristu Isusu niti šta koristi obrezanje ni neobrezanje, već NOVO STVORENJE. A na svima koji budu po ovom pravilu živjeli, na njima neka bude mir i milosrđe – NA IZRAELU BOŽJEM“ (Galatima 6:15-16).

Slika ili tip može biti osoba, narod, zemlja, događaj, objekat, elemenat i slično, koji je Bog osmislio da ukaže na buduće ispunjenje u Hristu, na antitip. Tip i antitip nikada ne postoje istovremeno, već antitip uvijek zamjenjuje tip, odnosno realnost zamjenjuje sliku. U tom smislu, sve što je bilo vezano za fizički Izrael je prestalo da važi, jer je kroz Hrista došla duhovna realnost, antitip.

U Starom savezu, Jakov ili Izrael je imao 12 sinova od kojih je nastao Izraelski narod, i to je bio tip ili slika veće realnosti – Hrist je imao 12 apostola preko koji je nastao duhovni Izrael, pravo Božje duhovno carstvo.

„Jakov je imao dvanaest sinova. …Svi oni čine dvanaest Izraelovih plemena…“ (1. Mojsijeva 35:22, 49:28).

„Isus pozva k sebi svojih dvanaest učenika i dade im moć da istjeruju nečiste duhove i da liječe svaku bolest i svaku slabost. A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvo Simon zvani Petar i njegov brat Andreja; Jakov Zevedejev i njegov brat Jovan; Filip i Bartolomej; Toma i Matej poreznik; Jakov Alfejev i Tadej; Simon Kananej i Juda Iskariotski, koji je izdao Isusa“ (Matej 10:1-4).

„Zato ja s vama sklapam savez za kraljevstvo, kao što je moj Otac sa mnom sklopio savez, da jedete i pijete za mojim stolom u mom kraljevstvu, i da sjedite na prestolima i sudite nad dvanaest Izraelovih plemena” (Luka 22:29-30).

Obećana zemlja Hanan ili Izrael je bila tip nove Zemlje koju će naslijediti vjerni.

„Vjerom je Avram, kad je bio pozvan, poslušao i otišao na područje koje je trebalo da dobije u nasledstvo. Otišao je, iako nije znao kuda ide. Vjerom se kao stranac nastanio u obećanoj zemlji kao u tuđini i živio je u šatorima sa Isakom i Jakovom, sunaslednicima istog obećanja. Jer je očekivao grad koji ima prave temelje, čiji je graditelj i tvorac Bog“ (Jevrejima 11:8-9).

U Starom savezu, suština tipskih obreda i ceremonija, bile su životinjske žrtve koje su prikazivale buduću Hristovu žrtvu, i životinjska krv koja je prikazivala Hristov život koji se dodjeljuje vjernima za spasenje.

„…Jagnjeta zaklanog od postanka svijeta“ (Otkrivenje 13:8).

„Evo Jagnjeta Božjeg koje odnosi grijeh svijeta“ (Jovan 1:29).

„Jer se Hrist, naša Pasha, žrtvovao za nas“ (1. Korinćanima 5:7).

Kao što je Mojsije pomazao Arona uljem za svešteničku službu (3. Mojsijeva 8. glava), kao događaj koji je slikovito ukazivao na buduću realnost, na isti način je u realnosti Bog na Pedesetnici pomazao Hrista Svetim Duhom da bude Prvosveštenik Svom narodu Izraelu. Tada se kroz Hrista Sveti Duh izlio na Njegov narod koji predstavlja Njegovo tijelo, pravi Izrael.

„Gle, kako je dobro i kako je divno kad braća žive zajedno u jedinstvu! To je kao dobro ulje kad se izlije na glavu, i koje teče niz bradu, bradu Aronovu, koje teče na okovratnik haljina njegovih“ (Psalmi 133:1-2).

„Dakle, pošto ga je Bog Otac uzvisio i dao mu da sjedi njemu zdesna i dao mu obećani Sveti Duh, izlio je na nas taj Duh, kao što vidite i čujete“ (Djela apostolska 2:33).

„Jer kao što je tijelo jedno, a ima mnogo udova, i svi udovi tog tijela, iako ih je mnogo, čine jedno tijelo – tako je i Hrist. Zaista, jednim Duhom svi smo kršteni u jedno tijelo – bili Judejci ili Grci, bili robovi ili slobodni – i svi smo jednim Duhom napojeni“ (1 Korinćanima 12:12-13).

„…Jer kroz njega i jedni i drugi imamo pristup Ocu u jednom Duhu“ (Efescima 2:18).

Bog je u Starom savezu prebivao u Svetinji nad svetinjama, a kasnije u Hramu u Jerusalimu.

„Neka mi načine svetilište jer ću prebivati među njima. …Tada je oblak pokrio šator od sastanka i Gospodnja slava ispunila je šator“ (2. Mojsijeva 25:8, 40:34).

„Kad je Solomon završio molitvu, vatra je sišla s nebesa i spalila žrtvu paljenicu i druge žrtve, a Gospodnja slava je ispunila dom. Sveštenici nijesu mogli da uđu u Gospodnji dom jer je Gospodnja slava ispunila Gospodnji dom“ (2. Dnevnika 7:1-2).

U Novom savezu, Bog kroz Hrista prebiva u vjernima koji su hram Božji. Hrist je izgradio Božji hram – On lično je hram Božji. Hrist je jedno sa Bogom kao rođeni Sin koji ima Božansku prirodu kao i Njegov Otac, a vjerni kroz primanje Hrista postaju hram Božji, sudionici u Božanskoj prirodi.

„I reci mu: Ovako kaže Gospod nad vojskama: Evo čovjeka kome je ime Izdanak. I niknuće sa svog mjesta i sagradiće Gospodnji hram. On će sagraditi Gospodnji hram i krasiće ga slava. Sjedeće i vladaće na svom prestolu i biće sveštenik na svom prestolu, i savjet mira biće između obojice“ (Zaharija 6:12-13).

„Isus im je odgovorio: Srušite ovaj hram i ja ću ga za tri dana podići. A Judejci su rekli: Ovaj hram je građen četrdeset i šest godina, a ti ćeš ga podići za tri dana? Ali hram o kome je govorio bilo je njegovo tijelo“ (Jovan 2:19-21).

„A ko se združi s Gospodom jedan je duh. Zar ne znate da je vaše tijelo hram Svetog Duha, koji je u vama, koji imate od Boga, i da niste svoji“ (1. Korinćanima 6:17.19).

„Zar ne znate da ste vi Božji hram i da Božji Duh prebiva u vama? Ako neko uništi Božji hram, Bog će uništiti njega. Jer Božji hram je svet, a taj hram ste vi“ (1. Korinćanima 3:16-17).

„Neka vam se umnože blagodat i mir u poznanju Boga i Isusa, našeg Gospoda, jer nam je njegova božanska snaga darovala sve što je potrebno za život i pobožnost kroz poznanje onoga koji nas je pozvao slavom i čestitošću; kroz koje nam je dao dragocjena i najuzvišenija obećanja, da kroz njih postanete učesnici u božanskoj prirodi, umaknuvši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude“ (2. Petrova 1:2-4).

U Starom savezu, Bog je hranio Izraelce hljebom, odnosno manom koja je padala sa Neba.

„Tada je Mojsije rekao: Ovo je uput koji je dao Gospod: Uzmi omer toga kao nešto što treba da se čuva iz naraštaja u naraštaj, da vaši potomci vide hljeb kojim sam vas hranio u pustinji kad sam vas izveo iz egipatske zemlje. Kao što je Gospod uputio Mojsija, Aron je to stavio pred Svjedočanstvo da se čuva“ (2. Mojsijeva 16:32-34).

U Novom savezu, Hrist je hljeb života na koji je ukazivala mana.

„Naši praočevi su jeli manu u pustinji, kao što je napisano: Hljeb s neba dao im je da jedu. A Isus im je rekao: Zaista, zaista, kažem vam, nije vam Mojsije dao hljeb s neba, nego vam moj Otac daje pravi hljeb s neba. Jer Božji hljeb je Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu“ (Jovan 6:31-33).

U Starom savezu vjerni su se obrezivali odstranjujući dio tijela. U Novom savezu u vjernima, kroz novorođenje, odnosno prebivanje Hristovog Duha, odstranjena je ili obesnažena tjelesna priroda.

„U kome ste obrezani obrezanjem koje nije učinjeno rukama, odbacivši tijelo grijeha obrezanjem Hristovim“ (Kološanima 2:11).

Božji zakon 10 zapovjesti je bio temelj Starog saveza koji je Bog sklopio sa fizičkim Izraelcima, dok je Hrist temelj Novog saveza koji je sklopljen sa duhovnim Izraelcima. U Novom savezu, standard pravednosti nije slovo Zakona, već duh Zakona, odnosno Zakon u našem srcu, a to je lično Hrist u nama.

„A u ovome što je rečeno glavno je ovo: imamo takvog prvosveštenika, koji je sjeo s desne strane prestola Veličanstva na nebesima. …A sada je on dobio službu koja je uzvišenija od one prethodne, pa je postao posrednik saveza koji je isto tako bolji od onog prethodnog, saveza koji je zakonski utemeljen na boljim obećanjima. Jer da je onaj prvi savez bio bez mane, ne bi bio potreban drugi. Jer prekoravajući narod, On kaže: Evo, dolaze dani, govori Gospod, kad ću s Izraelovim domom i s Judinim domom zaključiti novi savez… Jer ovo je savez koji ću sklopiti s Izraelovim domom posle tih dana, kaže Gospod. Svoje zakone staviću u njihov um i upisaću ih u njihova srca. Biću njihov Bog, i oni će biti moj narod“ (Jevrejima 8:1-10).

„Da bi vam prema bogatstvima svoje slave omogućio da se utvrdite kroz Duha njegovog u unutrašnjem čovjeku, i da Hrist prebiva kroz vjeru u vašim srcima, da budete u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni…“ (Efescima 3:16-17).

Zakon u srcu je Hrist u nama, kada kroz vjeru postajemo učesnici Hristove prirode koja je Božanska priroda a na koju je Zakon slikovito ukazivao. Hrist u nama je živi Zakon.

„Jer Hrist je ispunjenje Zakona, za pravednost svakom koji ga vjeruje“ (Rimljanima 10:4).

„Jer da je bio dat zakon koji bi mogao dati život, tada bi pravednost dolazila putem zakona. Ali Pismo je sve predalo u zatočeništvo pod vlast grijeha, da bi se obećanje dalo kroz vjeru Isusa Hrista onima koji vjeruju“ (Galatima 3:21-22).

„Da li mi onda ukidamo zakon kroz vjeru? Nipošto! Naprotiv, mi utvrđujemo zakon“ (Rimljanima 3:31).

Zakon je u Starom savezu stajao u Svetinji nad Svetinjama, upravo gdje je bio i Božji presto. U Novom savezu, mi smo hram Božji kroz Hrista i učestvujemo u Božanskoj prirodi kroz Hrista, koju je slikovito prikazivao Zakon. I mana je stajala u Svetinji nad Svetinja, a sada je Hrist u nama, u Svojoj svetinji odnosno hramu.

Kroz Hrista u nama, odnosno kroz primanje Hristovog Duha, ispunjeni su obredi i ceremonije iz prošlosti koji su ukazivali na realnosti koje će doći sa primanjem Hristovog Duha.

„A sada je on dobio službu koja je uzvišenija od one prethodne, pa je postao posrednik saveza koji je isto tako bolji od onog prethodnog, saveza koji je zakonski utemeljen na boljim obećanjima“ (Jevrejima 8:6).

„Tako Sveti Duh jasno pokazuje da se put u sveto mjesto još nije bio otvorio dok je stajao prvi šator. Koji je slika za sadašnje vrijeme, u koji su se prinosili darovi i žrtve, koji nijesu mogli usavršiti onoga što je služio, u pogledu savjesti, samo u jelima i pićima, raznim pranjima, i tjelesnim odredbama koje su im bile nametnute do vremena obnove“ (Jevrejima 9:8-9).

„Jer zakon imajući sjenku predstojećeg dobra, a ne i samo obličje stvari, nikad ne može istim žrtvama koje se iz godine u godinu neprestano prinose usavršiti one koji pristupaju Bogu. Zar inače ne bi prestale da se prinose, jer bi oni koji ih prinose u službi bili jednom očišćeni i ne bi više imali svijest o grijesima? Ali te žrtve iz godine u godinu podsjećaju na grijehe, jer je nemoguće da krv junaca i jaraca ukloni grijehe. Zato, ulazeći u svijet, on kaže: Žrtvu i prinos nijesi htio, nego si mi pripremio tijelo. Nijesu ti bile po volji žrtve paljenice i žrtve za grijeh. Tada sam rekao: Evo, došao sam – u svitku knjige pisano je o meni – da vršim tvoju volju, Bože. Najprije kaže: Nijesi htio i nijesu ti bile po volji žrtve i prinosi i paljenice i žrtve za grijeh – žrtve koje se po zakonu prinose. A zatim kaže: Evo, došao sam da vršim tvoju volju. On ukida prvo da bi uspostavio drugo. Po toj volji smo posvećeni prinošenjem tijela Isusa Hrista jednom zauvijek“ (Jevrejima 10:1-10).

„Dakle, braćo, imajući odvažnost da uđemo u sveto mjesto krvlju Isusovom, novim i živim putem koji je on za nas otvorio kroz zavjesu, to jest kroz svoje tijelo, i imajući prvosveštenika postavljenog nad Božjim domom, pristupimo iskrenog srca, puni pouzdanja i vjere, jer su nam srca škropljenjem očišćena od nečiste savjesti, a tijela oprana čistom vodom“ (Jevrejima 10:19-22).

 

Izraelska religija je doživjela ispunjenje u Hristu

Hrist lično je potvrdio prestanak „Izraelske religije“ koja je ispunjenje doživjela u Njemu, pravom hramu Božjem čiji sudionici postaju vjerni duhovni Izraelci.

„Isus izađe iz Hrama, i dok je odlazio, priđoše mu njegovi učenici, pokazujući mu hramsko zdanje. Vidite li sve ovo? upita ih on. Istinu vam kažem: neće ovdje ostati ni kamen na kamenu koji neće biti razvaljen” (Matej 24:1-2).

„Tada su ga Judejci upitali: Kakvim čudesnim znakom ćeš nam pokazati da to smeš da činiš? Isus im je odgovorio: Srušite ovaj hram i ja ću ga za tri dana podići. A Judejci su rekli: Ovaj hram je građen četrdeset i šest godina, a ti ćeš ga podići za tri dana? Ali hram o kome je govorio bilo je njegovo tijelo. Kad je ustao iz mrtvih, njegovi učenici su se sjetili da je to govorio i povjerovali su Pismu i Isusovim riječima“ (Jovan 2:18-22).

„Jerusalime, Jerusalime, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani! Koliko puta sam htio da skupim tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali nijeste htjeli. Eto, ostavlja vam se vaša kuća pusta“ (Matej 23:37-38).

„Isus je zavapio iz sveg glasa i izdahnuo. Zavjesa svetilišta rascijepila se nadvoje od vrha do dna“ (Marko 15:37-38).

„Isus joj reče: Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kada Ocu nećete služiti ni na ovoj gori ni u Jerusalimu. …Ali dolazi čas, i već je tu, kada će pravi poklonici služiti Ocu u Duhu i istini, jer Otac traži takve poklonike. Bog je Duh, i oni koji mu služe moraju mu služiti u Duhu i istini“ (Jovan 4:21-24).

Nastaviće se…

Prethodni nastavak

Print Friendly, PDF & Email