Ako postoji jedan Bog i ako je Isus Hrist rođeni Sin Božji ko je onda Sveti Duh?
Biblija kaže da je Sveti Duh Božji Duh jer pripada Onome ko je svet a to je Bog.
Nauka o Trojstvu kaže da je Sveti Duh posebna, treća ličnost Božanstva, su-vječno i jednako biće sa Ocem i Sinom i svo troje zajedno čine trojedinog Boga.
Kako bi odbranili nauku o Trojstvu u dijelu koja se odnosi na Svetog Duha kao posebnu treću ličnost u odnosu na Oca i Sina, njeni zastupnici kao suprotnost navode da Sveti Duh ne može biti Božja bezlična sila ili energija. Zastupnicima trojstva je očigledno teže da se bore sa argumentima da je Sveti Duh Božji Duh i zato su njihovi napadi usmjereni protiv tvrdnji da je Sveti Duh bezlična sila ili energija od Boga. Oni treba da se suoče sa sljedećim argumentom: Sveti Duh je Božji Duh, a ne bilo kakva treća ili posebna ličnost Božanstva, niti bezlična sila ili enegija.
Stari savez potvrđuje da je Sveti Duh Božji Duh:
„Nemoj me odbaciti od lica svoga, i Sveti Duh svoj nemoj uzeti od mene“ (Psalmi 51:11).
„Kada je Saul čuo te reči, Božji Duh je došao na njega“ (1. Samuelova 11:6).
„Spominjaću Gospodnju milost, hvaliću Gospoda zbog svega što je Gospod učinio za nas… Ali oni su se bunili i žalostili njegov Sveti Duh… Njegov narod se sjetio davnih dana, Mojsija, njegovog sluge… Gdje je onaj koji je u njega stavio svoj Sveti Duh… Kao što životinja silazi u dolinu, tako ih je Gospodnji Duh vodio do počinka“ (Isaija 63:7-14).
„…A Duh Božji lebdio je nad površinom voda“ (1. Mojsijeva 1:2).
„Tada je Gospod rekao: Neće se moj Duh dovijeka sporiti sa čovjekom, jer je on samo tijelo“ (1. Mojsijeva 6:3).
„Možemo li naći nekoga kao što je ovaj čovjek, u kome je Božji Duh?” (1. Mojsijeva 41:38).
„…Da ne bi poslušali zakon i riječi koje im je Gospod nad vojskama svojim Duhom slao preko ranijih proroka“ (Zaharija 7:12).
I Novi savez potvrđuje da je Sveti Duh Božji Duh:
„A mi nismo primili duh svijeta, nego Duh koji je od Boga, da spoznamo ono što nam je Bog podario“ (1. Korinćanima 2:12).
„Prema tome, ko to odbacuje, ne odbacuje čovjeka, nego Boga, koji vam daje svoj Sveti Duh“ (1. Solunjanima 4:8).
„I ne žalostite Božji Sveti Duh, kojim ste zapečaćeni u dan otkupljenja“ (Efescima 4:30).
Isus Hrist kada je započinjao misiju objavljivanja jevanđelja, radosne vijesti o spasenju, kazao je sljedeće:
„Gospodnji Duh je na meni, jer me je Bog pomazao da objavim dobru vijest siromašnima, da iscijelim one slomljenog srca, da propovijedam oslobođenje zarobljenima i vraćanje vida slijepima, da pustim potlačene na slobodu, da propovijedam Gospodnju godinu milosti“ (Luka 4:18-19).
Božji Duh je bio u Isusu Hristu, a ne neka posebna ili treća ličnost Božanstva. Bog je to preko proroka najavio vjekovima prije nego što se Isus utjelovio:
„Evo mog sluge, koga podupirem, izabranika moga, koji je po volji duše moje. Na njega sam stavio svoj Duh, i on će narodima donijeti pravdu“ (Isaija 42:1).
Pogledajmo Isusovu izjavu koju su zapisala dva njegova učenika iz svojih uglova i iz koje se jasno vidi da je Sveti Duh Božji ili Očev Duh:
„Kad vas budu vodili na sud, nemojte da se unaprijed brinete šta ćete govoriti, nego šta vam bude dato u tom času, to govorite, jer nećete govoriti vi, nego Sveti Duh“ (Marko 13:11).
„A kad vas predaju, ne brinite se kako ćete i šta ćete reći jer će vam tog časa biti dato šta da govorite. Nećete, naime, govoriti vi, nego će u vama govoriti Duh vašega Oca“ (Matej 10:19-20).
Duh predstavlja život živog bića, bilo Boga ili čovjeka
Prema Bibliji, svako biće, uključujući i Boga, posjeduje tijelo i duh. Osim što Biblija potvrđuje da Bog ima Svoj Duh, proroci su u vizijama vidjeli Boga, što potvrđuje da On ima spoljašnje tjelesno obličje.
„Miheja još reče: Zato čuj Gospodnju riječ: Vidim Gospoda kako sjedi na svom prestolu, a sva nebeska vojska stoji mu s desne i s lijeve strane“ (1. Carevima 22:19).
„U godini smrti cara Ozije, vidio sam Gospoda kako sjedi na visokom i uzvišenom prestolu, a rubovi njegove haljine ispunjavali su hram“ (Isaija 6:1).
Čovjek je stvoren sa tijelom i duhom, prema Božjem obličju.
„Gospod Bog je stvorio čovjeka od zemaljskog praha i udahnuo mu u nozdrve dah (duh) života, i čovjek je postao živa duša“ (1. Mojsijeva 2:7).
„Tada se prah vraća u zemlju, gde je i bio, a duh se vraća Bogu, koji ga je dao“ (Propovjednik 12:7).
„Ovako govori Gospod, koji je razapeo nebesa, zemlji položio temelje i čovjeku stvorio duh koji je u njemu…“ (Zaharija 12:1).
Čovjek ili duša sastoji se od spoja tijela i duha.
„Bdite i molite se, da ne padnete u iskušenje. Duh je, doduše, voljan, ali je tijelo slabo” (Matej 26:41).
„Zato proslavite Boga u svojim tijelima, i u duhu vašem što je Božje“ (1. Korinćanima 6:20).
Duh predstavlja najvažniji životni element čovjeka, sam život, jer razdvajanje duha od tijela proizvodi smrt, isto kao što spajanje duha i tijela proizvodi život.
„Uzmeš li im duh, umiru, i u prah se svoj vraćaju“ (Psalmi 104:29).
„Tada je Isus rekao: Ne plačite, jer nije umrla, nego spava. A oni su mu se podsmijevali jer su znali da je umrla. On ju je uzeo za ruku i povikao: Djevojko, ustani! I vratio joj se duh i odmah je ustala…“ (Luka 8:52-55).
Kada je Isus umirao na krstu On je predao Svoj Duh, znači predao je Svoj život, na isti način kao i Stefan kada je umirao predajući svoj život, odnosno svoj duh.
„Isus je povikao iz sveg glasa: Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh! kad je to rekao, izdahnuo je“ (Luka 23:46).
„Dok su ga kamenovali, Stefan je rekao: „Gospode Isuse, primi moj duh” (Djela apostolska 7:59).
Čovjekov duh je najvažniji segment njegove ličnosti, on je njegov život, ono što čovjek jeste.
„Dakle, kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva“ (Jakov 2:26).
Da li je Božji Duh najvažniji segment Boga, Božji život, isto kao i kod čovjeka? Biblija upravo potvrđuje paralelu da je čovjekov duh za čovjeka isto što i Božji Duh za Boga.
„Jer ko od ljudi zna šta je u nekom čovjeku, osim duha čovječijeg koji je u njemu? Isto tako, niko ne zna šta je u Bogu, osim Duha Božjeg“ (1. Korinćanima 2:11).
„Duh je taj koji daje život, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio Duh su i život su“ (Jovan 6:63).
Prema Bibliji, duh nije samostalno posebno biće, već komponenta živog bića, duh je uvijek nečiji, bilo da je Božji ili čovječji. Duh nije osoba sam po sebi, već dio osobe, Boga ili čovjeka, ali predstavlja ono što osoba jeste. Duh predstavlja život živog bića, bilo Boga ili čovjeka.
Duh predstavlja um i srce – prirodu živog bića
U Bibliji postoji i paralela između Božjeg Duha i Božjeg uma.
„Ko je Gospodnji Duh izmjerio? Ko ga kao savjetnik može nečemu poučiti? (Isaija 40:13).
„Jer ko je upoznao Gospodnji um, da bi ga nečem poučio? (1. Korinćanima 2:16)
„Jer ko je upoznao Gospodnji um, ko je njegov savjetnik?“ (Rimljanima 11:34).
Ako je Božji Duh ustvari Božji um, onda je i čovjekov duh ustvari čovjekov um. Duh ili um predstavlja unutrašnjost živog bića, unutrašnju ličnost.
„Druge godine Nebuhadnezarovog kraljevanja, Nebuhadnezar je usnio snove, i duh mu se uznemirio, pa više nije mogao oka sklopiti“ (Danilo 2:1).
Unutrašnjost ili um se u Bibliji karakteriše i kao srce. Upravo se čovjekov duh u Bibliji često upoređuje i sa čovjekovim srcem, odnosno sa onim što čovjek zaista jeste u svojoj unutrašnjosti.
„Daću vam novo srce i u vas ću nov duh staviti“ (Ezekijel 36:26).
„Stvori mi, o Bože, čisto srce, i obnovi duh u meni. …Žrtva Bogu je duh ponizan. Srce slomljeno i skrhano, Bože, ti ne prezireš“ (Psalmi 51:10.17).
„Duh je moj klonuo u meni, i srce mi je iznemoglo u grudima” (Psalmi 143:4).
Srce se u Bibliji uvijek povezuje sa onim što čovjek jeste, o kakvom se čovjeku radi, šta iz njega izvire i nešto što Bog gleda kada sudi o čovjeku.
„Bog ne gleda na ono što čovjek gleda, jer čovjek gleda ono što se očima vidi, a Gospod gleda ono što je u srcu“ (1. Samuelova 16:7).
Ako su Božji i čovjekov duh ekvivalenti, onda i Božji Duh, kao i čovjekov duh, predstavlja Božje srce, a to je ustvari ono što Bog jeste u Svojoj unutrašnjosti.
Iz Biblije se jasno može zaključiti da duh predstavlja život živog bića ili konkretnije um i srce živog bića, a to je ustvari priroda živog bića, bilo da se radi o Bogu ili čovjeku.
U Božjem Duhu, za razliku od čovjekovog duha, sadržana je i Božja sila koju čovjek nema
Božji Duh i čovjekov duh, iako su ekvivalenti, sami po sebi su neuporedivi kao što su Bog i čovjek kao bića neuporevidi. Za razliku od čovjeka čije je tijelo vezano za njegov duh, Božje tijelo, odnosno obličje, nije vezano za Njegov Duh i zato Bog može u svojoj tjelesnoj formi da sjedi na prestolu na Nebu i da istovremeno Duhom bude sveprisutan.
„Kuda da odem od Duha tvoga, kuda da pobegnem od lica tvoga? Kada bih se i na nebo popeo, ti bi tamo bio, kada bih i u grob ležaj svoj prostro, ti bi i tamo bio“ (Psalmi 139:7-8).
U Božjem Svetom Duhu, za razliku od čovjekovog duha, sadržana je i Božja sila koju čovjek sam po sebi nema, osim ako mu je Bog ne da. Bog djeluje kroz svog Duha, odnosno djeluje svojom silom koja je u Njegovom Duhu.
„Mene je Božji Duh stvorio, i dah Svemoćnog život mi je dao“ (Jov 33:4).
„Anđeo joj reče: Sveti Duh doći će na tebe i sila Svevišnjega zasjeniće te“ (Luka 1:35).
„A Duh se ispoljava u svakome za korisnu svrhu. Naime, jednome je posredstvom Duha data riječ mudrosti, drugome riječ znanja po tom istom Duhu, drugome vjera po tom istom Duhu, drugome dar liječenja po tom jednom Duhu, drugome činjenje čuda, drugome proricanje, drugome sposobnost razlikovanja nadahnutih objava, drugome različiti jezici, a drugome tumačenje jezika. Ali sve to čini jedan te isti Duh, dijeleći ih svakom po svojoj namjeri“ (1. Korinćanima 12:7-11).
„Tada je Gospodnji Duh došao na Samsona i on je goloruk rastrgao lava kao da je jare“ (Sudije 14:6).
„Ali, ako ja Duhom Božjim isterujem demone, onda vam je došlo Božje kraljevstvo“ (Matej 12:28).
Bog se Svojim Duhom može sjediniti sa čovjekovim duhom
Bog kao svemoćno biće ima sposobnost da ujedini Sebe sa drugim bićima, na način što sjedinjuje svoj Sveti Duh sa duhom drugih bića prebivajući svojim Svetim Duhom u duhu drugih bića. Na ovaj način živa bića su ujedinjena sa Bogom koji je izvor života.
„Zar ne znate da ste vi Božji hram i da Božji Duh prebiva u vama“ (1. Korinćanima 3:16).
„Zar ne znate da je vaše tijelo hram Svetog Duha, koji je u vama, koji imate od Boga, i da nijeste svoji“ (1. Korinćanima 6:19).
Upravo Božja sposobnost ili sila da Svojim Duhom ujedini Sebe sa duhom drugih bića predstavlja ključnu tačku u sprovođenju plana spasenja čovjeka, jer će Bog kroz Svog Duha prenijeti ili dati čovjeku spasenje koje je obezbijedio Sin Božji Isus Hrist.
