Hrišćani, a tu prije svega mislim na one koji su nanovorođeni, na one koji su se sjedinili u duhu sa Sinom Božjim Isusom Hristom, pozvani su da u svakodnevnom životu svuku starog čovjeka, zato što su oni sada nova stvorenja u Hristu.

„Ali to nije u skladu sa onim što ste naučili o Hristu, ako ste ga zaista čuli i bili poučeni od njega, po istini koju je Isus naučavao, da, što se tiče vašeg nekadašnjeg ponašanja, svučete starog čovjeka koji je iskvaren zbog njegovih prevarnih želja, i da se obnovite u duhu uma svoga, i da obučete novog čovjeka, koji je po Bogu stvoren u pravednosti i istinskoj svetosti“ (Efescima 4:20-24).

Ovo svlačenje starog čovjeka je ustvari naše voljno oslobađanje od zaostalih elemenata starog čovjeka kroz zajednički život sa Isusom Hristom. To je život Bogu kroz Hrista u nama, a ne život sebi ili život svojoj volji.

Radosna vijest je da u Hristu i sa Hristom možemo da živimo Bogu a ne sebi; naša priroda je sada promijenjena jer je Hrist u nama, stari čovjek ne mora više da živi, u Hristovom prisustvu on je obesnažen.

„…Znajući ovo, da je naš stari čovjek bio razapet zajedno s njim, kako bi se naše grešno tijelo onemogućilo, da više ni u kom slučaju ne robujemo grijehu, jer onaj ko je umro, oslobođen je grijeha“ (Rimljanima 6:6-7).

Ipak, kod vjernih, naročito na početku njihovog puta, postoji borba u tome da se živi sebi ili Bogu jer je to navika starog života. Ovaj život sebi predstavlja život kome je teško da se odrekne vladavine sebe u svakodnevnom životu.

Elementi starog čovjeka

Prije nego što objasnimo kako se oslobađamo, da utvrdimo koji su to elementi starog čovjeka koji mogu biti živi u jednom hrišćaninu koji ne hoda blisko sa Hristom?

Zbog ukorijenjenog starog karaktera, starih misli, osjećanja, sklonosti, osobina, navika, znanja i informacija, elementi starog čovjeka mogu biti, prije svega, oslanjanje na sebe, na svoju mudrost i snagu u svakodnevnim životnim situacijama; a to je ustvari nepovjerenje u Boga i povjerenje u sebe. Ovo je jedan od elemenata starog čovjeka koji je najviše ukorijenjen.

Elementi starog čovjeka su i kada se puno razmišlja, planira, projektuje i predviđa… To je i ono kada se ima odgovor na svako pitanje i kada se ima mišljenje o svemu. To mogu biti neki grijesi, loše navike, veće ili manje. To može biti sebičnost, škrtost…

To može biti farisejstvo i licemjerstvo, možda najopasniji elementi starog čovjeka. To je ustvari osuđivanje drugih. To je smatranje sebe boljim ili pametnijim od drugih. To je smatranje sebe posebnijim od drugih. To je pronalaženje mana i traženje grešaka drugima. To može biti kad na bilo koji način pokušavaš da drugima kažeš da nijesu u pravu, da imaju problem. To je kad hoćeš druge da učiš, da ih vodiš, da im pametuješ i da im budeš neki autoret. To može biti pritiskanje ljudi na ove ili one načine.

Među elemente starog čovjeka može biti i previše pričanja i uz to ubjeđivanje sebe da je to baš najbolje što drugi treba da čuju. Zatim, to su ambicije, želje, borba da se nešto postigne. To može biti zatvaranje ušiju da od drugih ne čujemo nešto što se  možda baš odnosi na nas. To može biti i da ste stalno u očekivanju od drugih da budu tu za vas. To može biti bavljenje nevažnim stvarima koje su mentalno atraktivne, a koje polako ali sigurno srozavaju duhovnost. Zatim to mogu biti gnevljivost, neljubaznost, kontriranje, nepoštovanje, nestrpljenje, potreba da si uvijek u pravu i još toga.

Svi ovi ali i brojni drugi elementi starog čovjeka, u manjoj ili većoj mjeri, drže u ropstvu hrišćanina koji nema blizak odnos sa Hristom, koji ne hoda sa Hristom. Ove stvari su prepreka punoj slobodi u Hristu; one ometaju Hrista da u potpunosti živi kroz čovjeka. Upravo zato su hrišćani pozvani na svlačenje starog čovjeka, jer smo sada nova stvorenja u Hristu.

Šta je rješenje?^1.

Rješenje je vjerovanje Hristu uz predaju Hristu.

Rješenje je gledanje u Hrista uz odustajanje od sebe.

Tvoja vjera nije samo da vjeruješ da Hrist postoji, da je On Sin Božji, da je umro za tebe, nego i svjesnost ko si i šta si postao ili postala u Hristu.

„Dakle, ako je neko u Hristu, on je novo stvorenje. Ono što je staro prošlo je, i evo, novo je nastalo“  (2. Korinćanima 5:17).

Novo stvorenje u Hristu znači, između ostalog, da te Bog bezuslovno voli kao i Hrista; da si Bogu prihvatljiv jednako kao i Hrist, da si u Hristu savršeno stvorenje a ne grešnik; da si kvalifkovan za Nebo kao i Hrist; da Bog ima plan za tebe koji hoće da ostvari kroz Hrista u tebi… Istovremeno, kroz takvu vjeru, treba i da se predaš Hristu.

„Zatim se obratio svima: Ako neko hoće da ide za mnom, neka se odrekne sebe, neka nosi svoj krst svaki dan i neka ide za mnom” (Luka 9:23).

„Zato vas, braćo, usrdno molim Božjom samilošću da svoja tijela date kao žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, što je vaša razumna služba“ (Rimljanima 12:1).

Predaja Hristu znači da svjesno i dobrovoljno odustaješ od sebe vjerujući i dopuštajući Hristu da živi kroz tebe, i tada Hrist zaista živi a ne stari čovjek. Da li vjeruješ u ovako čudesnu stvar? To je zapravo hrišćanstvo.

Odustajanje od sebe znači da Sin Božji izabira i odlučuje umjesto tebe; znači da je On Gospod u tvom životu a ne ti, znači da On živi kroz tebe a ne ti.

U vrlo konkretnim iskušenjima, naročito u onima gdje stari čovjek treba da dođe do izražaja, treba da uzmeš svoj krst, da se predaš, da spustiš ruke, kako bi Isus svojim Duhom protekao kroz tebe kao rijeka žive vode i preplavio te. Znači, ne treba ništa da radiš, ili da se mučiš, ili da se boriš. Ne, nego treba da ne radiš, treba da odustaneš od rada, da počineš. Na ovaj način, kroz tebe će se, vjerovao ili ne, emitovati Isusove sklonosti i osobine a ne one stare koje smo nabrojali. Samo na ovaj način Sin Božji može da ukloni stare sklonosti, odnosno zaostale elemente starog čovjeka, koji su prepreka slobodi u Hristu.

Drugim riječima, kada si na bilo koji način pristisnut – spusti ruke, kada je nešto kritično – sačekaj, kada ti je teško – budi strpljiv, kada ne znaš šta treba – sačekaj, naravno, sve vjerom. Vjerom da si voljeno dijete Božje i novo stvorenje u Hristu, i da kroz takvo odustajanje od sebe dozvoljavaš Hristu da radi sa tobom i kroz tebe i dopuštaš Mu da ostvari plan koji On ima za tebe.

Na ovaj način, malo po malo, hrišćanin svlači starog čovjeka i preobražava se u Hristovo obličje. To je taj rast u Hristu. Vremenom, živjećemo prirodno i spontano kao Hrist; prirodno i spontano ćemo ispoljavati Njegov karakter. To će vremenom postati nešto normalno u našem životu. I to će onda biti ta sloboda u Hristu – ono što drugi treba da vide kao dokaz da je jevanđelje sila Božja na spasenje svakome koji vjeruje.

Facebook

Google

Twitter

Linkedin

Reddit

Tumblr

Print