Osim službenih izjava o trojstvu najvećih zvaničnih hrišćanskih vjerskih zajednica na svijetu, a koje su veoma slične ili gotovo identične, postoje šire i detaljnije interpretacije Trojstva. Upravo u ovakvim interpretacijama se može zaista otkriti ono što Trojstvo stvarno jeste.

Prema nauci o Trojstvu, bez obzira na koji je način neko interpretirao, kao što ćemo vidjeti, Otac nije stvarni, doslovni i bukvalni Otac, niti je Sin stvarni, doslovni i bukvalni Sin, niti je Sveti Duh stvarni, doslovni i bukvalni Duh Božji. To su, prema Trojstvu, uloge, metafore, antropomorfizmi ili izrazi koje ljudi mogu razumjeti na njihovom ograničenom nivou, a ne nikako stvarni odnosi među njima na način kako im imena to pokazuju.

Oni su, prema nauci o Trojstvu, tri ličnosti Božanstva koje su jednake i vječne i čine trojedinog Boga, a ne nikako Otac, Sin i Sveti Duh u pravom smislu tih riječi.

Kako ovakva interpretacija trojstva djeluje neozbiljno, ponižavajuće i izaziva sumnju u ozbiljnost koncepta, zastupnici ove nauke najčešće posežu za mistifikovanjem Božjeg identiteta kako bi ukazali da odnosi unutar Božanstva nijesu razumljivi za čovjekov ograničeni um.

Prema zastupnicima Trojstva, mi ne znamo ustvari tačno identitete i prirodu tri lica Božanstva i kako su oni to jedan Bog, osim da su se čovječanstvu objavili kao Otac, Sin i Sveti Duh, što su navodno samo uloge, metafore, antropomorfizmi ili izrazi koje ljudi mogu razumjeti. Sve to je, kako zastupnici Trojstva kažu, „tajna Božanstva“.

Adventistička tumačenja Trojstva

Analizirajmo za početak neke od protestantskih interpretacija trojstva, uglavnom adventističkih, zato što se ono, kako sami kažu, bazira na Bibliji za razliku od katoličkog, pravoslavnog ili trojstva ostalog protestantskog svijeta koje ima korjen u starim paganskim religijama.

„Tri osobe Božanstva se mogu uporediti sa tri osobe koje su odlučile da investiraju svoja sredstva u osnivanje kompanije. Imajmo na umu da su sva trojica osnivači kompanije. I svaki od njih je investirao istu sumu novca i vremena u njeno osnivanje i zadatke. Sva trojica imaju istu ulogu i jednaki status u kompaniji. Međutim, oni imaju tri različite uloge i zadatke u organizaciji kompanije. Prva osoba ima rukovodeću ulogu kao predsjednik kompanije. Njegova uloga u kompaniji je da rukovodi u planiranju i poslovnom organizacijom i strategijama. Druga osoba je odgovorna za poslovne operacije. On je veza između kompanije i svijeta. Treća osoba ima izvršnu ulogu. Na takav način ove tri osobe rukovode kompanijom i jednaki su. Međutim, oni imaju različite funkcije u rukovođenju kompanije. Tri osobe Božanstva funkcionišu i odnose se na isti način. Sva Trojica su vječni i jednako su Božanski, ali imaju različite funkcije u stvaranju i održavanju svemira“ (prof. dr Ranko Stefanović). ^1.

„Riječ osoba u vezi Božanstva nije isto što ljudska osoba (osim Isus Hrist u tijelu), nego mora da se razumije u teološkom smislu. Izraz osoba upućuje na različitost unutar Božanstva. Međutim, kako su tri osobe Božanstva različite kao osobe, ali su u stvarnosti jedno nije nam otkriveno i to je iznad našeg shvatanja. Otac, Sin i Sveti Duh su biblijski izrazi uzeti iz našeg ljudskog iskustva kako bi opisali trostruku manifestaciju Božanstva u istoriji Plana spasenja“ (prof. dr Ranko Stefanović).^2.

„Kako da jednom djetetu objasnite, recimo, zakonitosti iz astronomije osim da koristite metafore. Biblija je pisana ljudskim jezikom i metafore se koriste da bi se djetetu (ljudima) objasnilo nešto što nije razumljivo. Na Nebu postoje tri Božanske osobe, a druga osoba Božanstva se spustila na nivo čovjeka. Bog u Bibliji koristi jezik koji mi razumijemo, a to je jezik Oca i Sina“ (prof. dr Ranko Stefanović). ^3.

„Bog je kao sveznajući od početka znao da će se jedno lice Božanstva u budućnosti utjeloviti i postati Bogo-čovjek i zato nije problem da se to lice od početka nazove Sin Božji. Pojam Otac i Sin najviše je što ljudska misao i ograničeni jezik mogu upotrijebiti. Radi se o nečemu daleko drugačijem i svetijem“ (Josip Salajster). ^4.

„U Bibliji se za Isusa se kaže da je jagnje koje je zaklano od postanja svijeta. Mi svi znamo da se stvarno žrtvovanje Isusa kao jagnjeta desilo na Golgoti, hiljadama godina nakon postanja svijeta. Svakakao se Isus žrtvovao od momenta kada je i nastao Plan spasenja, i od tada je nazvan jagnje zaklano iako se stvarna žrtva desila milenijumima kasnije. Po istom principu, Isus se opisuje kao vječni Sin rođen od Boga, što se odnosi na njegovo buduće rođenje u Vitlejemu kao i na činjenicu da, iako je rođen kao Sin čovječji, dakle potpuno čovjek, on je još uvijek potpuno Bog, Sin Božji“ (Slavoljub Vulićević).^5.

„Plan spasenja je bio osmišljen u savezu koji su načinile tri osobe božanstva koji podjednako posjeduju božanske atribute. Da bi se grijeh i pobuna iskorijenili iz univerzuma, da bi se ponovo uspostavila harmonija i mir, jedno od božanskih bića je prihvatilo i ušlo u ulogu Oca, drugo u ulogu Sina. Treće božansko biće, Sveti Duh, je takođe trebalo da učestvuje u izvršavanju Plana spasenja. Sve ovo se odigralo prije nego što su se grijeh i pobuna pojavili na nebu. Nakon što su prihvatili uloge koje je Plan spasenja zahtijevao, božanska bića nijesu izgubila ništa od svojih božanskih sila. S obzirom da vječno postoje i imaju određene atribute, oni su jedno i jednaki. Ali, zbog plana spasenja postojalo je, na neki način, Sinovo potčinjavanje Ocu“ (Gordon Džensen). ^6.

Na osnovu ovakvih i drugih sličnih interpretacija Trojstva koje se svode na istu suštinu – Otac nije stvarni Otac svome Sinu, Sin nije stvarni Sin svome Ocu i Sveti Duh nije stvarni Božji Duh, već su oni jedan trojedini Bog, jedinstvo tri vječne i jednake Božanske ličnosti koje su preuzele različite uloge u okviru Plana spasenja.

Ako su tri ličnosti Božanstva jednake i su-vječne kako to uči nauka o Trojstvu, logično je onda da jedna od ličnosti Božanstva ne može biti stvarni Otac drugoj ličnosti Božanstva, ili da jedna od ličnosti Božanstva bude stvarni Sin drugoj ličnosti Božanstva, ili da je jedna od ličnosti Božanstva bude stvarni Duh drugoj ličnosti Božanstva…

Na osnovu Trojstva, kao što smo vidjeli, prvo lice Božanstva je preuzelo ulogu Oca, drugo lice ulogu Sina, a treće lice ulogu Svetog Duha i sve te uloge imaju svrhu ili cilj a u konačnom to je realizacija Plana spasenja. Otac, Sin i Sveti Duh su, prema Trojstvu, uloge u Planu spasenja, a jezik kojim se predstavljaju su metafore, antropomorfizmi i izrazi kako bi ljudi razumjeli.

Za razliku od gore navedenih protestantskih, uglavnom adventističkih interpretacija Trojstva koje se, iako apstraktne i teatralne, nekako pokušavaju prilagoditi ljudskom umu, sa druge strane, recimo katolička dublja objašnjenja Trojstva su još komplikovanija, poput toga da „Sin vječno proizilazi od Oca kao neprestan čin ili da Sveti Duh vječno ishodi od Oca i Sina, ali ne kao iz dva izvora nego iz jednog.“ I pravoslavci imaju neko slično gledište s tim da „Duh poizilazi samo od Oca.“

Zvanično, i katolici i pravoslavci i protestanti, su saglasni da su Otac, Sin i Sveti Duh jedinstvo tri su-vječne osobe. Jedan Bog u tri ličnosti, tri ličnosti su jedan Bog, suština je njihovog vjerovanja u trojstvo.

Biblija nas obavještava da zaista postoje domeni koje ograničeni ljudski um ne može da razumije i da postoji beskrajna razlika između Stvoritelja i onoga što je on stvorio, ali Biblija jednostavnim jezikom govori o identitetu Oca, Sina i Svetog Duha bez bilo kakve mistifikacije. Ako Bibliju čitamo jednostavnim jezikom, bez bilo kakvog mistifikovanja, dolazimo do zaključka:

• da postoji jedan Bog koji je Otac;
• da postoji Sin Božji koji je rođen od Boga, svog Oca, i koji je postao Spasitelj čovječanstva;
• da Sveti Duh nije nikakva treća ličnost ili osoba već Božji Duh.

Ovakav koncept ima sve više pristalica među hrišćanima širom svijeta bez obzira šta njihove crkve zvanično zastupale.

Prethodni nastavak

Facebook

Google

Twitter

Linkedin

Reddit

Tumblr

Print