Čovjek se spašava vjerom u Sina Božjeg Isusa Hrista.
„Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko vjeruje u njega ne pogine, nego da ima vječni život. Jer Bog nije poslao svog Sina u svijet da on osudi svijet, nego da se svijet spase kroz njega. Koji njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime jedinorodnog Sina Božjeg“ (Jovan 3:16:18).
Novorođenje ili primanje Hristovog života je dar Božji koji se prima vjerom u Hrista.
„Gospodo, šta moram raditi da bih se spasao? Oni su rekli: Vjeruj u Gospoda Isusa Hrista i bićeš spašen, i ti i tvoj dom“ (Djela apostolska 16:30-31).
Čovjek koji povjeruje u Hrista kao ličnog Spasitelja na dar dobija Hristov život – u trenutku se nanovo rađa natprirodnim čudom kroz sjedinjenje sa Hristom u duhu.
„A onima koji su ga primili dao je pravo da postanu djeca Božja, jer vjeruju u njegovo ime, koji nisu od krvi ni od tjelesne volje ni od čovječije volje, nego rođeni od Boga“ (Jovan 1:12-13).
„Svako ko vjeruje da je Isus zaista Hrist, rođen je od Boga, i svako ko voli onog koji je rodio, voli i onog koji je rođen od njega“ (1. Jovanova 5:1).
„Prvi čovjek, Adam, postao je živa duša, posljednji Adam Duh koji daje život“ (1. Korinćanima 15:45).
„Što je rođeno od tijela, tijelo je, a što je rođeno od Duha, duh je“ (Jovan 3:6).
Novorođenjem čovjek postaje Božje dijete, kao što je Hrist Božje dijete, povezujući se s Bogom.
„Zaista, svi ste vi Božji sinovi vjerom u Hrista Isusa“ (Galatima 3:26).
„A pošto ste sinovi, Bog je u vaša srca poslao Duh svog Sina koji viče: Aba, Oče!” (Galatima 4:6).
„A ako Duh onoga koji je Isusa podigao iz mrtvih prebiva u vama, onaj koji je Hrista Isusa podigao iz mrtvih oživjeće i vaša smrtna tijela zbog njegovog Duha koji prebiva u vama“ (Rimljanima 8:11).
„Jer svi koje vodi Božji Duh sinovi su Božji. Jer nijeste primili duh ropstva da se opet bojite, nego ste primili Duh posinjenja, u kojem vičemo: Aba, Oče. Taj Duh svjedoči s našim duhom da smo Božja djeca. A ako smo djeca, onda smo i naslednici – naslednici Božji, a sunaslednici Hristovi, ako trpimo zajedno s njim da bismo zajedno s njim bili i proslavljeni“ (Rimljanima 8:14-17).
Kada se Hristov i čovjekov duh sjedine, čovjek u sebe prima Hristov život, odnosno Duh, koji zamjenjuje stari (adamovski) život, odnosno duh – novi čovjek zamjenjuje “starog čovjeka”.
„Dakle, ako je neko u Hristu, on je novo stvorenje. Ono što je staro prošlo je, i evo, novo je nastalo“ (2. Korinćanima 5:17).
„…Mi koji smo umrli grijehu, kako ćemo i dalje živjeti u njemu? Ili ne znate da su svi koji su kršteni u Hrista Isusa, kršteni u njegovu smrt? Dakle, s njim smo sahranjeni svojim krštenjem u njegovu smrt, kako bismo, kao što je Hrist vaskrsnut iz mrtvih slavom Očevom, i mi isto tako hodili u novini života. Jer kad smo zasađeni s njime u obličju njegove smrti, bićemo tako i ustajanjem; znajući ovo, da je naš stari čovjek bio razapet zajedno s njim, kako bi se naše grešno tijelo onemogućilo, da više ni u kom slučaju ne robujemo grijehu, jer onaj ko je umro, oslobođen je grijeha. A ako smo umrli s Hristom, vjerujemo da ćemo i živjeti s njim. Jer znamo da Hrist, nakon što je ustao iz mrtvih, više ne umire; smrt više nema vlast nad njim. Jer smrću kojom je umro, umro je grijehu jedanput, a što živi, Bogu živi. Tako i vi, smatrajte sebe zaista mrtvima grijehu, a živima Bogu u Hristu Isusu Gospodu našem (Rimljanima 6:2-11).
Čovjek novorođenjem posjeduje:
- život koji je u iskustvu povezan sa Bogom
- život u kojem je u iskustvu anuliran i nadvladan stari život sa svim posljedicama, a to znači anulirana je i nadvladana tjelesna grešna ljudska priroda koja je onemogućavala čovjeka da se poveže sa Bogom i bude poslušan Bogu
- život koji je u iskustvu poslušan Bogu u svim iskušenjima u kojima se čovjek može naći do smrti
Čovjek sada ima novi život, odnosno novi duh i novu prirodu, a to je život, odnosno Duh ili priroda drugog Adama, Isusa Hrista. Čovjek novorođenjem više nije po prirodi tjelesan i rob grijeha.
„A vi nijeste u tijelu, nego u Duhu, ako Božji Duh zaista prebiva u vama. A ako neko nema Hristov Duh, on nije Njegov. A ako je Hrist u vama, tijelo je zaista mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti“ (Rimljanima 8:9-10).
Novorođeni čovjek više nije, u iskustvu, tjelesan i rob grijeha, jer ima, u iskustvu, novi život – pravedan i duhovan život Isusa Hrista. Novorođeni čovjek u iskustvu više nije rob stavljanja svoje volje ispred Božje volje – u iskustvu je oslobođen ropstva grijehu.
„Niti dajte svoje udove grijehu da budu oružje nepravde, nego dajte sebe Bogu kao oni koji su oživjeli iz mrtvih“ (Rimljanima 6:13).
„Ali hvala Bogu što ste, premda ste bili robovi grijeha, od srca poslušni učenju koje vam je predato. Budući oslobođeni od grijeha, postali ste sluge pravednosti. Zbog slabosti vašeg tijela, govorim vam riječima koje ljudi mogu razumeti: kao što ste svoje udove dali da robuju nečistoti i bezakonju za bezakonje, tako sada dajte svoje udove da služe pravednosti za svetost. Jer kad ste bili robovi grijeha, bili ste slobodni od pravednosti. Kakav ste, dakle, plod tada donosili? Takav da se sada toga stidite. Jer zaista, konačni ishod toga je smrt. Ali sada, kad ste oslobođeni od grijeha i postali ste Božje sluge, plod koji donosite jeste svetost, što vodi u vječni život. Jer plata grijeha je smrt, a Božji blagodatni dar je vječni život kroz Hrista Isusa, našeg Gospoda“ (Rimljanima 6:17-23).
Zakon grijeha i smrti koji je u iskustvu djelovao u čovjeku i koji je porobljavao čovjeka da bude prirodno grešan i smrtan, u iskustvu je anuliran i nadvladan zakonom Hristovog života koji je čovjek primio novorođenjem, odnosno sjedinjenjem sa Hristom u duhu.
„…Ali u svojim udovima vidim drugi zakon koji ratuje protiv zakona mog uma i zarobljava me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. Jadan sam ti ja čovjek! Ko će me izbaviti od tijela smrti ove? Neka je hvala Bogu kroz Isusa Hrista, našeg Gospoda!… Stoga sada nikakva osuđenja nema za one koji su u Hristu Isusu, koji ne hode po tijelu, nego po Duhu. Jer zakon Duha života u Hristu Isusu oslobodio me je zakona grijeha i smrti“ (Rimljanima 7:23-24, 8:1-2).
Vjera – čovjekov udio da bi se živio primljeni Hristov život
Posjedovanje Hristovog života ne znači da čovjek više ne može da griješi, ili bude neposlušan Bogu, razdvoji se od Boga i time izgubi spasenje. Sotoni, palim anđelima i Adamu koji su slobodnom voljom izabrali grijeh, upravo se desilo da izgube život iako su stvoreni savršeni.
Da li će novorođeni čovjek živjeti i ponašati se u skladu sa novim životom koji ima u sebi, zavisi od njegove slobodne volje i povjerenja u Boga i Hrista sa kojima se povezao u duhu.
„Šta vidjesmo i čusmo to javljamo vama da i vi s nama imate zajednicu; a zaista naša je zajednica s Ocem i sa Sinom Njegovim Isusom Hristom“ (1. Jovanova 1:3).
„…Teži za pravednošću, odanošću Bogu, vjerom, ljubavlju, istrajnošću, blagošću. Bori se u dobroj borbi vjere, drži se vječnog života na koji si pozvan (1. Timoteju 6:11-12).
„…Jer sve što je rođeno od Boga pobjeđuje svijet. A ovo je pobjeda koja je pobijedila svijet: naša vjera. Ko pobjeđuje svijet, ako ne onaj koji vjeruje da je Isus Sin Božji“ (1. Jovanova 5:4-5).
Hrist je kao čovjek proživio i nadvladao najteža životna iskušenja i okolnosti, i, prema Božjoj volji, treba da bude čovjekov Gospod u svakodnevnom životu, ali Mu moramo vjerovati i prepustiti Mu da nas vodi. Vjera ili povjerenje u nekoga je dinamična stvar i mora da raste, a to se dešava kroz upoznavanje onoga kome treba da vjerujemo, kroz živo i blisko zajedništvo sa njim, kroz spoznaju njegovog karaktera…
„Dakle, kao što ste prihvatili Hrista Isusa, Gospoda, tako hodite u njemu. Budući ukorijenjeni i izgrađeni u njemu, i utvrđeni u vjeri kako ste bili poučeni, obilujte u vjeri i zahvaljujte Bogu“ (Kološanima 2:6-7).
„Jer naš prvosveštenik je neko ko ne samo što može da saosjeća s nama u našim slabostima, nego je i poput nas iskušan u svemu, ali nije zgriješio. Pristupimo, dakle, slobodno prestolu blagodati, kako bi stekli milosrđe u nalaženju blagodati kad nam zatreba pomoć“ (Jevrejima 4:15-16).
„Ali hvala Bogu što nam daje pobjedu kroz našeg Gospoda Isusa Hrista“ (1. Korinćanima 15:57).
Božja volja je da novorođeni čovjek prepusti Hristu da vodi njegov život, jer je Hrist jedini čovjek koji je savršeno živio po Božjoj volji.
„Sa Hristom se razapeh. Ipak živim, a opet ne ja, nego Hrist živi u meni“ (Galatima 2:20).
„Kao što loza ne može sama od sebe da donese plod ako ne ostane na čokotu, isto tako ne možete ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam čokot, a vi ste loze. Ko bude u meni i ja u njemu, on donosi mnogo ploda, jer bez mene ne možete činiti ništa“ (Jovan 15:4-5).
Hrist je čovjekov Utješitelj.
„I ja ću zamoliti Oca i on će vam dati drugog utješitelja da bude s vama uvijek, Duha istine, koga svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje. A vi ga poznajete, jer boravi sa vama i biće u vama. Neću vas ostaviti neutješene. Doći ću k vama“ (Jovan 14:16-18).
Božja i Hristova ljubav prema čovjeku koja je demonstrirana na krstu Golgote najsnažnije privlači čovjeka da prepusti svoj život Spasitelju.
„A Bog nam je pokazao svoju ljubav tako što je Hrist, dok smo još bili grešnici, umro za nas“ (Rimljanima 5:8).
„…Poznati ljubav Hristovu koja prevazilazi razum…“ (Efescima 3:19).
„A mi volimo njega, jer je on prvo volio nas“ (1. Jovanova 4:19).
Na jednom mjestu cijeli serijal – Kako da se spasimo
