Istorija naše izdavačke delatnosti i njenih skromnih početaka od velikog je interesa i važnosti. Veliko razočarenje iz 1844. godine ostavilo ja za sobom rasutu skupinu Adventnih vernika na mnogim mestima. Ovoj skupini bilo je potrebno ohrabrenje, podrška. U ovakvom okruženju sa neba je stigao poziv da se počne sa objavljivanjem i širenjem poruke o istini. Džejms i Elen Vajt često su putovali i održavali sastanke sa različitim grupama vernika. Na jednom takvom sastanku, Bog je uputio vernike u neophodnost toga, da se započne sa objavljivanjem istine u štampanoj formi.
Konferencija u Dorčesteru, novembar 1848.
Period između dva velika razočarenja, 22. oktobra 1844. i nezaboravnih konferencija o suboti, 1848. godine, predstavljao je kritičnu četvorogodišnju fazu. Tokom ovih konferencija rani Adventisti su bolje razumeli istinu o suboti. U novembru 1848. godine još jedna takva konferencija je održana u domu Otis Nikols u Dorčesteru. Na ovoj konferenciji trebalo je da se diskutuje o suboti i poruci zapečaćenja. Džejms i Elen Vajt su bili prisutni među malom grupom vernika. Džozef Bejts, koji je takođe prisutan, napisao je kratak izveštaj sa tog okupljanja, koji glasi:
„Mala grupa braće i sestara sastala se na skupu u Dorčesteru, blizu Bostona, Masačusets. Pre nego što je sastanak počeo, neki od nas su ispitivali neke od tačaka u poruci zapečaćenja; postojale su neke razlike u mišljenjima po pitanju ispravnosti pogleda na reč „uzlazni“ itd., i budući da smo obavili objavljivanje poruke, predmet molitve na pređašnjoj Topsham Konferenciji, i način objavljivanja, činili su se nedovoljno jasnim te smo stoga jednoglasno odlučili da sve iznesemo Bogu.“ {Joseph Bates, A Seal of the Living God, P.24. 1849}
Božanski nalog
Nakon nekog vremena provedenog u najiskrenijoj molitvi za svetlost i vođstvo, Bog je dao sestri Vajt viziju sa nekim veoma jasnim uputstvima.
„Na sastanku održanom u Dorčesteru, Masačusets, u novembru 1848. godine, bila su mi data uputstva za objavljivanje poruke zapečaćenja, kao i uputstva o dužnostima braće da objavljuju svetlost koja je obasjavala naš put.“ {Life Sketches of Ellen G. White, p.125}
Vizija je takođe sadržala i jasnu poruku za njenog muža – došlo je vreme za objavljivanje.
„Nakon izlaska iz vizije, rekla sam svom mužu: „Imam poruku za tebe. Moraš početi da štampaš male glasnike i da ih šalješ ljudima. Neka pre svega budu mali; ali kako ljudi budu čitali, slaće ti sredstva kojima ćeš plaćati štampanje i to će predstavljati uspeh iz prve. Od ovog malog početka poteći će veliki zraci svetlosti koja će obasjati čitav svet“ {Life Sketches of Ellen G. White, p.125.2}
Uprkos tome što je bio bez novca i nije imao redovne prihode, Džejms Vajt je ozbiljno razmišljao o rečima koje su bile izgovorene ovde na sastanku. Uprkos preprekama koje su postojala oko štampanja, on je odlučio da posluša ovo uputstvo.
Sadašnja istina, jul 1849.
Bilo je potrebno manje od godinu dana pre nego što je Džejms bio spreman da objavi prvi glasnik koji je nosio naziv Sadašnja Istina. Elen Vajt nam daje uvid u to vreme:
„Dok smo bili u Konektikatu, u leto 1849. godine, moj muž je bio duboko dirnut što je došlo vreme da on napiše i objavi istinu za sadašnje vreme. Bio je veoma ohrabren i blagosloven pošto je odlučio da obavi ovo… On je istog trenutka počeo da piše, a kada bi došao do nekog teškog pasusa, ujedinili bismo se u molitvi Bogu za bolje razumevanje istinskog značenja Njegove reči.“ {Life Sketches of Ellen G. White, pp.125, 126}
Ne samo da su se molili za bolje razumevanje Božje reči, kao što je Džejms napisao, već su takođe i mnoge druge molitve bile ponuđene za ovaj skromni prvi korak u delu našeg izdavaštva.
„Jednog dana, u julu, moj muž je doneo kući iz Midltona, hiljade kopija prvog broja njegovog glasnika… Dragocene odštampane stranice bile su unete u kuću i stavljene na pod, a onda se okupila mala grupa zainteresovanih, i kleknuli smo oko papira i sa poniznim srcima i suzama u očima, preklinjali smo Gospoda da blagoslovi ove štampane glasnike istine.“ {Life Sketches of Ellen G. White, p.126}
Zajedno su presavijali letke i pripremali ih za slanje. Molitva je postala uobičajena nad svakim brojem glasnika pre slanja. Mnogo godina kasnije Elen se prisetila tih ranih dana glasnika:
„Bilo je to u Midltonu, oko 1849. godine, kada je moj muž počeo sa izdavanjem i objavljivanjem našeg prvog glasnika, male stranice pod imenom Sadašnja Istina. Tada smo živeli u Roki Hils, sedam milja od Midltona i moj muž je često pešačio izmeću ova dva mesta, iako je tada bio hrom. Kada je doneo prvi broj glasnika iz štamparije, svi smo kleknuli oko njega i sa poniznim srcima i mnogo suza, molili Gospoda da blagoslovi onemoćale napore svog sluge. Moj muž je onda uputio kopije glasnika svima za koje je smatrao da će ga pročitati i prepešačio sedam milja do pošte u Midltonu, noseći dragocene papire u putnoj torbi. Svaki put iznova, pre nego što su glasnici nošeni u poštu, izneli bismo ih pred Gospoda i ponudili Mu najiskrenije molitve sa suzama u očima, kako bi Njegov blagoslov mogao počivati na tihim glasnicima. Uskoro su počela da pristižu pisma sa novčanim sredstvima za potporu u objavljivanju glasnika, a takođe su i donosila dobre vesti, da su mnoge duše prihvatile istinu.“ {E. G. White, Review & Herald, October 6, 1904 par. 9}
Ovaj mali glasnik, koji je bio tako božanski naložen, imao je veoma skroman početak. Kasnije je izrastao i vršio moćan uticaj.1.
Poruka u glasniku Sadašnja Istina
Deo vizije koju je Elen Vajt primila 1848. godine, odnosio se na poruku zapečaćenja i na subotu. Džejms u to vreme beleži, „Ona je videla mnoge interesantne stvari u vezi sa ovim slavnim pečaćenjem subote, a koje ja nisam imao ni vremena ni prostora da zabeležim.“2. Tako je za Džejmsa bilo prirodno da napiše nešto o suboti i poruci zapečaćenja u prvom broju glasnika. To mu je dalo i vremena i prostora da sve detaljno izloži. Članci koji su sledili. Nosili su nazive „Sedmična subota uspostavljena je prilikom Stvaranja, a ne na Sinaju“; „Subota, večna sedmična uspomena“; „Božji zakon ili Deset Zapovesti“; „Pismo se obično citira, kako bi se dokazalo ukidanje subote“;
Džejms Vajt je objasnio da je sedmi dan, subota, predstavljao večnu uspomenu na Božju stvaralačku silu. Subota je predstavljala večni pečat između Boga i Njegovog naroda.
Sadašnja Istina i praznici
U upućivanju na značaj i validnost subote, Džejms Vajt je takođe morao da ukaže na temu praznika i godišnjih subota. Bilo je neophodno da jasno napravi ovu razliku jer je mnogima ova tema bila zbunjujuća. Evo nekoliko izvoda iz prvih nekoliko brojeva Sadašnje Istine koji se odnose na odnos između praznika i nas danas. Zapazite razliku između godišnjih subota i sedmične subote.
„Prvi savez, koji je imao „božanske uredbe i zemaljsku svetinju,“ predstavljao je senku drugog boljeg saveza. Zakon je bio senka, a jevanđelje je telo koje baca senku; i kao što sve senke dosežu do tela i ne dalje, vrlo je jasno da su žrtve, mladine, praznici, subote iz jevrejskog zakona, prestale da postoje, kada je dragoceno telo i krv Božjeg Jagnjeta bilo žrtvovano na krstu.“ {James White, The Present Truth, August 1849, p.9}
„Sve senke prestaju, kada dosegnu do tela koje baca tu senku. Pratite senku drveta, do drveta i tu se ona završava. Ali sedmična subota nikada neće prestati da postoji; stoga ona nije senka; već telo, kao i drugih devet zapovesti. Svih deset zapovesti su iste prirode; i ako je jedna od njih senka, onda su sve senke. Kako psovanje, krađu i ubijanje možemo učiniti senkama? Ne možemo to učiniti. Niti postoji čovek koji može pokazati da subota predstavlja senku.“ {James White, The Present Truth, August 1849, p.10}
„Neki su poštovali jevrejske subote, mladine i praznike, nakon što su bili ukinuti i zakucani za krst, a drugi nisu. Pavle nije želeo da Kološanima sude učitelji Judaizma, u znak poštovanja prema stvarima koje su ukinute prema svedočanstvu proroka (Osija 2:11).“ {James White, The Present Truth, August 1849, p.9}
„Subota Gospoda našeg Boga, bila je uspostavljena prilikom stvaranja, pre pada u greh, kada su i zemlja i čovek bili sveti, a Eden cvetao na zemlji. Jevrejske saborne subote bile su date na planini Sinaj, oko 2500 godina nakon stvaranja i predstavljale su deo rukom pisanih uredbi Mojsijevog zakona, koji je bio prikovan za krst prilikom smrti Mesije.“ {James White, The Present Truth, August 1849, p.9}
„Činjenica da su neki poučavali ove jevrejske običaje u Hrišćanskoj crkvi i prosuđivali u skladu sa tim običajima, navelo je apostola da napiše ono što ima Galataima, Rimljanima i Kološanima, na ovu temu.“ {James White, The Present Truth, August 1849 p.9}3.
„Konačno, činjenica da su rane hrišćane uznemiravali oni koji su ih učili da moraju držati Mojsijev zakon, kako bi se spasili, pokazuje šta je bila tema o kojoj je Pavle pisao i da nije mislio na subotu; već je mislio na senke Mojsijevog zakona koje su počele da dostižu tela koja su bacala te senke, kada je uveden Novi savez, sa smrću Mesije.“ {James White, The Present Truth, August 1849, p.11}4.
Važno je zapamtiti da su se Džejms i Elen molili Bogu za vođstvo u pisanju ovih članaka. Ona nas podseća šta je Džejms činio „kada bi došao do nekog pasusa teškog za razumeti, „ujedinili bismo se u molitvi Bogu za bolje razumevanje istinskog značenja Božje reči.“ {Life Sketches of Ellen G. White, pp.125, 126}
Potrebno je da sebi postavimo nekoliko pitanja: Da li je Bog odgovorio na te molitve ili nije? Da li mu je Bog dao ispravno razumevanje Svoje reči u pogledu praznika?
Džejms je video jasnu razliku između Božjih deset zapovesti moralnog zakona i obreda i senki tipskog zakona
„O držanju Božjih zapovesti nigde se ne govori u Novom savezu kao o nečemu što ima mali značaj, kao što je to slučaj sa obrezanjem, jelom i praznicima; ali zakon će uvek biti test za hrišćansku zajednicu i večno spasenje.“ {James White, The Present Truth, July 1849 p.8}
On je takođe komentarisao situaciju koja je postojala u ranoj crkvi. Pitanje svetkovanja praznika nije novo pitanje, već je to bila doktrina koju su zastupali jevrejski hrišćani u Pavlovo vreme:
„Hrišćani u Rimu su imali probleme, slično kao i u drugim crkvama. Neki od njih su se držali jevrejskih običaja u pogledu jedenja i praznika, a drugi su se suprotstavljali ovim običajima. Pavlov najveći problem sa njima je bio je taj što su osuđivali jedni druge i kroz ove stvari su testirali međusobnu pripadnost hrišćanskoj zajednici.“ {James White, The Present Truth, July 1849 p.8}
Bog je svakako usmeravao um Svog sluge u odgovoru na njegove žarke molitve. Bog koji je naložio pisanje ovog glasnika, nikada ne bi ostavio autora ta tumara i spotiče se u tami.
Ne pripadaju Sadašnjoj istini
Što se tiče Džejmsa i Elen Vajt praznici nisu pripadali poruci za sadašnje vreme. Daleko od poruke za sadašnje vreme, praznici (sa svojim godišnjim subotama) su bili deo senovitih tipova koji su prestali da postoje na Hristovom krstu. Ovaj stav i razumevanje kasnije su potvrdili mnogi pioniri od kojih je kasnije nastala crkva Adventista Sedmog Dana. Fokus poruke zapečaćenja koju je ovaj pokret bio podignut da objavi, trebalo je da bude na sedmom danu suboti, a ne na senkama koje su prestale da postoje.
Nova istina ne protivreči staroj
Ako su praznici i njihove godišnje subote zaista predstavljali senovite tipove, kao što je Džejms pisao, onda nije moguće da su nastavili da postoje do danas. Osim, naravno ukoliko je Džejms Vajt pogrešno razumeo. Neko može pomisliti da Džejms nije imao svetlost u pogledu praznika i da bi danas trebalo da ih svetkujemo kao da su obavezujući. Možda praznici predstavljaju novo svetlo ili napredak u bolje razumevanje sadašnje istine za nas danas.
Takav stav pokreće neka veoma ozbiljna pitanja i sumnje u pogledu temelja koji je Bog postavio na početku našeg izdavačkog delovanja. Ako su praznici danas validni i obavezujući, onda ovo veoma ozbiljno protivreči poruci o sadašnjoj istini u našim ranim danima. Istina ne može biti suprotstavljena samoj sebi. Preostaje nam samo jedan od dva izbora:
- Džejms Vajt je bio u pravu i praznici nisu obavezujući za nas danas, ili
- Džejms Vajt nije bio u pravu i praznici su danas obavezujući za nas.
Srećom, pero nadahnuća nam ovo jednostavno razjašnjava. Ne treba da sumnjamo u Božje vođstvo tokom naše rane istorije, niti da dovodimo u pitanje učenja koja je Bog uspostavio.
„Istina je ista ko što je uvek i bila i ni čioda ni stub se ne mogu ukloniti iz strukture istine. Ono što je bilo stečeno iz Božje reči 1844, 1845, 1846, ostaje istina u svakom slučaju.“ {E. G. White, 1MR 52.2, 1906}
„Ono što je bila istina u početku, istina je i sada. Iako su se otvorile za razumevanje, nove, važne istine prikladne narednim generacijama, sadašnja otkrivenja ne protivreče otkrivenjima iz prošlosti. Svako novo razumevanje istine, čini staro razumevanje još značajnijim.“ {E. G. White, Review & Herald, March 2, 1886}
„Gospodnja Reč je vodila naše korake još od 1844. godine. Istraživali smo Pismo; gradili smo na čvrstom temelju; i nismo morali da rušimo naše stare temelje i postavljamo nove.“ {E. G. White, 1MR 54.1, 1907}
„Kada Božja sila svedoči o tome šta je istina, ta istina treba zauvek da ostane istina. Ne uvodi se ništa novo što se suprotstavlja istini koju je Bog dao. Pojaviće se ljudi sa tumačenjima Pisma, koja su po njima istinita, ali koja zapravo nisu istinita. Istinu za ovo vreme Bog nam je dao kao temelj naše vere. On Sam nas je naučio šta je istina. Pojaviće se mnogi sa novom svetlošću koja protivreči svetlosti koju je Bog dao pod delovanjem Svog Svetog Duha.“ Preach the Word, p. 5. (1905.)” {E. G. White, Counsels to Writers and Editors, pp. 31, 32}
Ovi citati su previše jasni za bilo kakve komentare. Ne postoji dokaz za pretpostavku da je Džejms Vajt promenio svoj stav po pitanju praznika i godišnjih subota. Kao glava svog doma njegov stav je bez sumnje predstavljao stav čitavog njegovog domaćinstva. Ne samo da je ovo bio stav porodice Vajt, to je predstavljalo stav i razumevanje čitave Crkve u to vreme, i mnogih narednih godina.
Na kraju krajeva, niko od pionira nije smatrao da je mudro i razumno odstupiti od temelja koje je Bog postavio na početku našeg izdavačkog rada. Svetkovanje praznika nikada nije trebalo da bude deo večne poruke zbog koje je Bog podigao naš pokret.
Zaključak
Ovi rani počeci glasnika Sadašnja Istina otkrivaju božansko vođstvo u osnivanju, delovanju i uspehu. Vizije su dale sigurnost da je Božji blagoslov bio na Džejmsu Vajtu dok je pisao.
Bog nije samo obezbedio sredstva za opstajanje glasnika, već je takođe blagoslovio um Džejmsa Vajta dok je izlagao istine iz Pisma na ovim stranicama. Od samog početka našeg izdavačkog rada vidimo da Bog nije želeo da se praznici sa svojim godišnjim subotama ubace u temelj istine koja se gradila.
Struktura istine je trebalo da se fokusira na žive realnosti, na sadašnju istinu, a ne na senke i tipove, koji su davno prestali da budu na snazi. Stojmo čvrsto na platformi koju je Bog izgradio i uspostavio za nas. On nam nije naložio da bilo šta menjamo ili dodajemo nešto onome što je namerno izostavio.
Za više informacija pogledati knjigu Da li danas treba svetkovati biblijske praznike?
Reference
↑1 | Sadašnja Istina, u 10 izdanja izdatih tokom perioda od 11 meseci, objavljivala je treću anđeosku poruku sa istinom o suboti, kao centralnom tačkom. To je bila preteča članka koji će biti poznat pod raznim imenima Adventni Pregled, Adventni Pregled i Subotnji Glasnik, Pregled i Glasnik i Adventistički Pregled. |
---|---|
↑2 | Starešina Džejms Vajt u neobjavljenom pismu, dao je svoj izveštaj o ovom sastanku i viziji. Više o njegovom komentaru može se pronaći u knjizi Life Sketches of Ellen G. White, p.116. |
↑3 | Odgovarajući tekstovi na koje se ukazuje su Galatima 3:2; 4:10; 5:3; 4; Rimljanima 14:1-6; Kološanima 2:14-17. Ovi pasusi se bave jedenjem i praznicima koje su neki u Crkvi poštovali, a neki ne. |
↑4 | Džejms ovde komentariše Kološanima 2:16-17: Zato neka vas niko ne osuđuje zbog jela i pića, bilo kao deo praznika ili mladina ili šabata jer je to senka onoga što dolazi, tela Hristova. |