Novorođenjem, odnosno primanjem Hrista, primili smo i Hristovu vjeru. Vjeru Hristovu smo dobili kao dar, ta vjera je i dar i rod Duha, odnosno dar i rod Hrista u nama.
„A rod Duha je ljubav, radost, mir, trpljenje, ljubaznost, dobrota, vjera, blagost, samosavladavanje” (Galatima 5:22).
„Da, vi ste se odrekli tog svetoga i pravednoga, i tražili ste da se oslobodi čovjek koji je bio ubica, a ubili ste Začetnika života, kojeg je Bog podigao iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I njegovo ime je – kroz vjeru u njegovo ime – ojačalo ovog čovjeka koga gledate i poznajete; da, vjera koja dolazi kroz njega vratila je ovom čovjeku potpuno zdravlje pred svima vama“ (Djela apostolska 3:14-16).
To znači da kao hrišćani trebamo živjeti Hristovom vjerom.
„Sa Hristom se razapeh. Ipak živim, a opet ne ja, nego Hrist živi u meni. Jer život koji sada živim u tijelu, živim vjerom Sina Božjeg, koji me je volio i predao sebe za mene“ (Galatima 2:20).
Kako da se Hristova vjera, koju posjedujemo novorođenjem, manifestuje u našem životu?
Jednostavno, vjerovanjem Hristu a ne sebi, gledanjem u Hrista a ne u sebe, stavljanjem Hrista u centar života i svih zbivanja tako što će nam Hrist biti kao što nam je voljeni supružnik – najomiljenija osoba, osoba sa kojom provodimo vrijeme, osoba sa kojom sve dijelimo, osoba kojoj se povjeravamo i predajemo…
„Dakle, pošto smo okruženi tolikim oblakom svjedoka, skinimo i mi svaki teret i grijeh koji nas lako može namamiti u zamku i istrajno trčimo trku koja je pred nama, GLEDAJUĆI U ZAČETNIKA I USAVRŠITELJA NAŠE VJERE, ISUSA, koji je, zbog radosti koja je stajala pred njim, podnio krst ne mareći za sramotu, i sjeo je s desne strane Božjeg prestola. RAZMIŠLJAJTE O NJEMU, koji je podnio toliko suprostavljanje grešnika, DA SE NE UMORITE I DA VAM DUŠE NE KLONU“ (Jevrejima 12:1-3).
Živjeti Hristovom vjerom prosto znači odustati od sebe i gledati u Njega, a to znači dopustiti Hristu da živi kroz nas i onda će kroz nas teći Njegova vjera u svim iskušenjima, teškim situacijama i drugim životnim okolnostima. Izvor i snaga vjere je Hrist, a ne mi. Kroz voljnu odluku da vjerujemo Hristu, da se Njemu predamo, imaćemo bliski odnos sa Hristom, i upravo će se iz tog odnosa manifestovati vjera – imaćemo jaku, snažnu, pobjedničku vjeru, a koja je ustvari Hristova vjera. Drugim riječima, ako hoćete da imate vjeru treba da imate Hrista. Fokus ne treba biti na vjeri da bi ste imali vjeru, nego na Hrista, i onda ćete imati vjeru koja daje rodove.
„Ostanite u meni i ja ću u vama. Kao što loza ne može sama od sebe da donese plod ako ne ostane na čokotu, isto tako ne možete ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam čokot, a vi ste loze. Ko bude u meni i ja u njemu, on donosi mnogo ploda, jer bez mene ne možete činiti ništa“ (Jovan 15:4-5).
Sa druge strane, nevjerstvo znači opstruirati Hristovu vjeru koju imamo, a to konkretno znači gledati u sebe u iskušenjima, gledati u sebe u teškim situacijama i gledati u sebe u životnim okolnostima. Vjera koju imamo upravo pada kada gledamo u sebe, a ne u Njega, kada se oslanjamo na sebe a ne na Njega; tada živimo mi a ne On, i zato se dešavaju neuspjesi.
Hrist je za nas i umjesto nas ne samo nadvladao svako iskušenje i Sotonu, nego je nadvladao svaku tešku životnu situaciju, i zato je šteta da hrišćani ne žive Hristov pobjednički život, jer taj pobjednički život je dar koji se prima i živi samo i isključivo vjerom. Mi nanovorođeni hrišćani smo pobjednici, predodređeni smo da u Hristu budemo pobjednici, samo treba u to da vjerujemo i biće nam u skladu sa vjerom.
Zato je važno da Hrist bude fokus našeg života, da se hranimo ispravnom duhovnom hranom čija je jedina sadržina Hrist i sve ono što On jeste, što je učinio i što čini za nas. Kada upoznate čovjeka ili ženu vašeg života vi sve podredite njemu ili njoj. Podredite sve Hristu, žrtvujte sve drugo pa da vidite šta je pobjednički život. Stoga, odbacite sve ono što sklanja pogled sa Hrista i što Ga umanjuje, i živjećete Njegovom vjerom.
Pravi hrišćanski život je mir, spokoj i duševni odmor u Hristu, ali od toga nema ništa ako ne vjerujemo šta imamo u Hristu, odnosno ako ne živimo u toj svjesnosti šta imamo u Hristu.
