Manchester, Jamaica
www.restorationministry.com
howiewillie@gmail.com

Život bez ograničenja

Ovo je čudna tema za mnoge, a ipak je ta istina jasno izražena u Novom zavjetu.

Da li su postojala ograničenja u Isusovom životu? Da li je izračunavao količinu ljubavi koju bi davao za jedan dan? Nije li ljubav koja je potekla od Njega bila beskrajna? Isus je poučio svoje učenike da ne bi trebalo da imaju ograničenja u opraštanju.

„Pazite na sebe! Ako tvoj brat počini grijeh, ukori ga. Ako se pokaje, oprosti mu. Ako ti i sedam puta na dan sagriješi i sedam puta se vrati k tebi i kaže: ‘Kajem se’, oprosti mu” (Luka 17:3-4).

Učenici su bili toliko iznenađeni zbog toga da su Ga odmah zamolili da im uveća vjeru. Drugim riječima, čini se da su imali formulu sličnu našoj u današnjem svijetu, poput bejzbol utakmice, „tri udarca i ispao si“. Isus je rekao sedam puta, a Petar je mislio da je to granica za jedan dan, pa je došao Isusu s ovim pitanjem.

„Gospode, koliko puta može moj brat da zgriješi protiv mene, a ja da mu oprostim? Do sedam puta?” (Matej 18:21).

Petar je čuo da je Isus pomenuo sedam puta ranije, pa je želio potvrdu da je sedam puta granica praštanja prestupniku u toku jednog dana.

„Kažem ti”, reče mu Isus, „ne sedam, nego sedamdeset i sedam puta!” (Matej 18:22).

Pitanje se odnosi na ograničenja. Nema granica za Božje dijete. Božje dijete nikada ne vodi evidenciju o greškama da bi znalo kada smo stigli do 490 puta učinjene pogreške u jednom danu. Da bismo potvrdili ovu ideju, pogledajmo dobro poznati odlomak o rodovima Duha.

„A (ali) rod Duha je: ljubav, radost, mir, trpljenje, ljubaznost, dobrota,vjera, blagost, samosavladavanje. Na to nema zakona“ (Galatima 5:22-23).

Ovaj odlomak započinje veznikom „ali“ da bi se označio kontrast sa onim o čemu je autor ranije govorio, a to su sedamnaest djela tjelesnog čovjeka, i on završava riječima „da oni koji tako nešto čine neće naslijediti Božje kraljevstvo.“

Pavle tim djelima suprotstavlja rodove Duha i pokazuje devet prirodnih rodova koji se manifestuju u životu osobe ispunjene Duhom. Takođe, on završava ovaj pasus više nego nevjerovatno, riječima – „na to nema zakona.“ Ako ne postoji zakon, onda nema ni ograničenja. Duhom ispunjen pojedinac nema ograničenja da bude pun ljubavi, radostan, smiren, strpljiv, nježan, dobar, povjerljiv, krotak ili umjeren. Jednostavno nema ograničenja za takvu vrstu života.

Božji i Isusov Duh koji stanuju u čovjeku stvaraju ovakav život ispunjen svim Božjim osobinama. Primjetite da ne postoji zakon koji zabranjuje bilo koju od ovih karakteristika.

Ali da li to može otići predaleko? Pogledajte još jedan odlomak koji razvija ovu ideju.

„Sve mi je dozvoljeno, ali nije sve korisno. Sve mi je dozvoljeno, ali neću dopustiti da bilo šta ovlada mnome“ (1. Korinćanima 6:12).

„Sve je dozvoljeno, ali nije sve umjesno. Sve je dozvoljeno, ali nije sve na izgradnju“ (1. Korinćanima 10:23).

Šta Pavle podrazumeva pod „SVE“? On misli upravo to, na SVE STVARI! Drugim riječima, mogu da radim sve što hoću, i ništa me ne može zaustaviti, čak ni zakon, jer kao hrišćanin nijesam ni pod nikakvim zakonom. Stoga, budući da zakon ne upravlja hrišćaninom, on je slobodan od vladavine zakona i zakon je sam sebi (Rimljanima 2:14). Obratite pažnju na to koliko je Pavle bio precizan govoreći o onome što vlada nad nama ili nas kontroliše.

„Jer grijeh ne smije da vlada vama, budući da nijeste pod zakonom nego pod blagodaću“ (Rimljanima 6:14).

Kakva je to blagodat pod kojom smo?

„Božja blagodat i njegov dar – koji je s blagodaću dat kroz jednog čovjeka, Isusa Hrista – u izobilju su darovani mnogima“ (Rimljanima 5:15).

Za nas je blagodat Božja – Isus Hrist, koji živi unutar nas i vodi nas, upravlja nama i kontroliše nas. Sa ovim što je do sada rečeno i shvaćeno, postaje lakše da razumijemo stih u 1. Korinćanima 10. Razmislite o stihu 23 u slobodnijem prevodu:

„Sve stvari su legitimne (dozvoljene – i slobodni smo da radimo šta god želimo), ali nijesu sve stvari korisne (svrsishodne, profitabilne i zdrave). Sve stvari su legitimne, ali nijesu sve izgrađujuće (za karakter) i poučne (za duhovni život)“ (1. Korinćanima 10:23).

Ova perspektiva života bez ograničenja izazov je za mnoge hrišćane, jer tu ideju danas ne podučavaju mnogi biblijski učitelji. Umjesto da se fokusiramo na to kakvi smo stvoreni da budemo (novorođenjem), mi smo bombardovani svojom prošlošću i onim što smo nekada bili (kao Adamova tjelesna djeca). Zapravo, mozak nam je toliko ispran onim što smo bili nekada, da mislimo da smo to i danas. Vidimo samo svoje trenutne greške i neuspjehe i čežnju za otkupljenjem kad Isus dođe drugi put, a ne cijenimo to da smo već otkupljeni i postali više od pobjednika kroz Njega koji nas voli danas, u ovom sadašnjem vremenu.

Stoga su sve osobine koje Duh Božji proizvodi u životu hrišćanina dobre i dostojne da se žive i izraze u njegovom životu. Čovjek je slobodan da radi šta sam izabere u okviru vrlina i svojstava Duha u sebi. Hrišćanin može čak odlučiti da se podredi moći svih ovih osobina u Očevo ime da bi se slava Njegovog imena uvećala. Ovo je suština života bez ograničenja. To je život kakvim je živio Isus, život oslobođen mišljenja ljudi, slobodan od crkvenih autoriteta i kontrole. Ovo je život nove ljudske rase.

Nastaviće se…

Prethodni nastavak

Print Friendly, PDF & Email
22 Aprila 2021